Leković: Praćenje nikad nije bezazleno, to je početak

Prije nego što je ubijen Đovani Falkone, nije bilo nikakve misterije. Nije to bio “iznenadan napad”. Bio je to kraj dugog procesa. Godinama je praćen. Posmatran. Analiziran, saopštio je poslanik Demokratske Crne Gore Momčilo Leković.

„Njegovi dolasci, rute, navike, brzina kretanja, sve je bilo pretvoreno u podatke. I tek kada su oni koji su ga pratili znali i saznali sve o njemu, pritisnut je detonator za masakr u Kapačiju“, rekao je Leković.

Kako je istakao, postoje stvari koje nikada ne smiju da se relativizuju.

Prema njegovim riječima, praćenje nikada nije bezazleno – to je početak.

„Danas u Crnoj Gori imamo slučaj u Nikšiću i praćenje direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, ljudi snimaju kretanje pratnje štićene ličnosti“, rekao je Leković.

„Snimak se pravi, dijeli, širi. Među privedenima je i osoba zaposlena u tužilaštvu.
Ako vam to ne pali alarm, trebalo bi“, ocijenio je.

Kako je naglasio, ovo nije pitanje senzacionalizma, niti politike, već elementarne bezbjednosti.

„Snimati kretanje štićene osobe znači praviti mapu njenog kretanja. Znači davati informacije koje u pogrešnim rukama postaju oružje.
Niko razuman ne tvrdi da je svaki snimak uvod u atentat. Ali svako ko zna išta o ozbiljnom kriminalu zna da svaki atentat počinje upravo ovako, informacijom“, naveo je Leković.

Zato je, objasnio je, opasno kada se ovo pokušava svesti na “ništa strašno” ili ismijavati kao što to danas rade svjesno ili nesvjesno pojedini opozicioni političari.

„Upravo u tom ‘ništa strašno’ leži prostor u kojem se najgore stvari pripremaju. Pitanje nije da li je neko kriv prije istrage. Pitanje je da li smo kao društvo naučili išta iz primjera kakav je bio Falkone. Jer oni koji su ga ubili nijesu počeli eksplozivom. Počeli su gledanjem. Bilježenjem. Snimanjem. Informacijom. I svi su tada mislili da to nije ništa“, zaključio je Leković.