Novosadski most „heroj“, građevinski podvig čuvenog arhitekte Branko Žeželj, srušen je prije 27 godina tokom NATO bombardovanje Jugoslavije 1999, 26. aprila u 1.20 časova.
Te noći Novi Sad je ostao i bez svog trećeg mosta, jer su prethodno srušeni „stari“ most i Most slobode, pa više nije bilo veze preko Dunav – osim čamcima, splavovima i skelama.
Rušenjem Žeželjevog mosta više od 40.000 stanovnika na sremskoj strani ostalo je bez vode. I građani Novog Sada suočili su se s nestašicama, jer je bio presječen glavni dovodnik. Organizovane su cisterne s pitkom vodom, dok su stanovnici Petrovaradin dugo mogli koristiti samo tehničku vodu. Voda za piće kupovala se u prodavnicama ili točila na javnim česmama arteških bunara.
Drumsko-željeznički most najduže je odolijevao NATO bombama, zbog čega je dobio epitet „most mučenik“, ali i „most heroj“. Prije rušenja gađan je više puta – Novosađani pamte da je 22. aprila pogođen sa četiri projektila. Ipak, u noći 26. aprila, nakon više naleta NATO avijacije i više od 15 ispaljenih raketa, most je konačno pao u rijeku.
Dunav je progutao ogromnu betonsku konstrukciju, a ostaci na obalama podsjećali su gdje se most nalazio. Tog jutra brojni građani okupili su se uz rijeku, palili svijeće i polagali cvijeće, ne krijući žal.
Prekinuta je veza između bačke i sremske strane – Novog Sada s Sremski Karlovci, Sremska Kamenica, Beočin, Čerevićem i Fruškom gorom. Ta noć ostala je upamćena kao jedna od najžešćih tokom bombardovanja, s obzirom na količinu eksploziva bačenu na grad.
Izgradnja novog drumsko-željezničkog mosta, koji Novosađani i dalje nazivaju „Žeželjev most“ zbog prepoznatljivih lukova, završena je 1. septembra 2018. godine. Projekat je vrijedio 54,74 miliona eura – od čega je dio finansirala Evropska unija, a ostatak su obezbijedili Autonomna Pokrajina Vojvodina, Grad Novi Sad i republički budžet.
U međuvremenu, bačku i sremsku obalu povezivao je montažno-demontažni most, paralelan sa starim, koji je uklonjen nakon puštanja novog mosta u saobraćaj.
