Mađarska kreće sa otvaranjem dosijea: Primjer koji Crna Gora mora da prati ako misli u Evropu!

Dok nova mađarska vlada, predvođena pobjednikom izbora Peterom Mađarom, najavljuje radikalan raskid sa praksama iz prošlosti, Crna Gora ostaje jedna od rijetkih država u regionu koja i dalje ljubomorno čuva tajne arhive komunističke i post-komunističke policije. Balint Ruf, kandidat za šefa kabineta novog mađarskog premijera, postavio je otvaranje arhiva kao „prioritet broj jedan“, šaljući jasnu poruku: nema istinske demokratije bez čiste prošlosti.

Razlozi za ovakav potez u Budimpešti su jasni i bolno primjenjivi na crnogorske prilike. Kako ističe istoričar Kristijan Ungvari, dok god prošlost javnih ličnosti nije transparentna, oni će biti laka meta za ucjene onih koji imaju pristup skrivenim informacijama. U državi gdje su se decenijama preplitali interesi službi, politike i biznisa, ovi dosijei nisu samo istorijska građa – oni su „vruća roba“ kojom se i danas trguje na političkoj pijaci.

Na ovaj hronični problem godinama opravdano ukazuje i lider Pokreta za promjene, Nebojša Medojević. On dosljedno tvrdi da su većina dosijea u Crnoj Gori ostali tajna isključivo iz političkih razloga. Prema njegovim riječima, zadržavanje kontrole nad ovim informacijama služilo je isključivo za održavanje moći i sprječavanje istinske smjene generacija i ideologija u crnogorskom društvu.

Za razliku od Poljske ili Češke, koje su proces lustracije i otvaranja arhiva odavno završile, Crna Gora tapka u mjestu. Rezultat je porazan:

• Građani ne znaju ko su bili doušnici i potkazivači.

• Politička scena je kontaminirana sumnjama i međusobnim optuživanjima.

• Institucije sistema ostaju zarobljene u mrežama koje su pletene decenijama unazad.

Lustracija – uslov svih reformi

Mađarski primjer nam pokazuje da se povratak na proevropski kurs i stvarna borba protiv korupcije ne mogu sprovesti kozmetičkim promjenama. Ruf planira osnivanje kancelarije za povraćaj milijardi izgubljenih kroz korupciju, direktno povezujući otvaranje dosijea sa odmrzavanjem evropskih fondova.

Crna Gora se nalazi pred sličnim izazovom. Da bi se oslobodili milijardi koje su kroz razne kanale „iscurile“ iz državnog budžeta, moramo prvo znati ko je i na koji način držao poluge moći. Bez Zakona o otvaranju tajnih dosijea i sprovođenja lustracije, svaka priča o reformama ostaje samo mrtvo slovo na papiru.

Vrijeme je da Crna Gora prestane da bude utočište za mračne tajne prošlosti i da, poput Mađarske, konačno okrene novi list. U protivnom, bićemo osuđeni na vječno ponavljanje istih grešaka, dok će ključevi naše budućnosti i dalje biti u rukama onih koji su našu prošlost pretvorili u svoj privatni posjed.