Opozicija predvođena DPS-om danas pokušava da se predstavi kao vrhovni kontrolor stanja u energetskom sektoru, iako je upravo ta politika godinama bila uzrok problema i stagnacije EPCG.

Dok su bili na vlasti, sistemski su urušavali poslovanje EPCG i nijesu izgradili nijedan ozbiljniji energetski kapacitet koji bi obezbijedio dugoročnu stabilnost i profitabilnost sistema.

Energetski sektor je tada vođen kroz partijske i lične interese, a ne kroz razvojnu strategiju države. Dakle, poslovna politika je bila usmjerena na to da zaradi Blažo Đukanović, a ne da država ima više proizvedene električke energije, koju bi prodavala i zarađeni novac opredijelila za nove investicije.

U tom periodu građani su plaćali cijenu lošeg upravljanja, dok su privilegovani pojedinci imali posebne aranžmane. Gotovo niko sem vojske DPS-a i manjih partnera iz vlasti nije mogao da priviri sa poslovnim angažmanom u energetskom sektoru.

Poznat je primjer jeftine struje za Veselina Pejovića i KAP, koji je godinama bio opterećen političkim odlukama, a ne tržišnim principima.

Danas se situacija bitno razlikuje jer sadašnje rukovodstvo EPCG strateški investira u obnovljive izvore energije i modernizaciju proizvodnje.

Opozicija novoj vlasti zamijera partijsko zapošljavanje. Posebno je važno da oko 5% ukupnih troškova otpada na zarade, što pokazuje racionalniji i odgovorniji pristup upravljanju. Međutim, po logici DPS-a, samo njihova partijska vojska ima pravo na rad.

Problemi u poslovanju u pojedinim periodima nijesu posljedica lošeg planiranja, već objektivnih okolnosti poput suša koje su smanjile kapacitete hidroelektrana ili već odavno najavljene rekonstrukcije Termoelektrane.

Da je prethodna vlast ostavila stabilniji i razvijeniji sistem, sada bi nova uprava imala mnogo lakši zadatak u vođenju energetskog sektora.

Uprkos svim izazovima, aktuelno rukovodstvo nastavlja sa ulaganjima u nove energetske kapacitete i jačanje ukupne proizvodnje, što znači više novca za investicije i bolji životni standard.

Tagovi