Reagovanje reisa Islamske zajednice Rifata Fejzića na polemiku između crnogorskih poslanika i hrvatskog ministra predstavlja nedopustivo i direktno miješanje vjerskog poglavara u dnevnopolitička i diplomatska pitanja.

Umjesto da se drži duhovne sfere, Fejzić sebi daje za pravo da trasira spoljnopolitički put Crne Gore, namećući Zagreb kao nezaobilaznu instancu kojoj se Podgorica mora bespogovorno povinovati.

Zapanjujuća je tišina koja prati ovakve izlete, dok bi u slučaju da je sličnu poruku uputio mitropolit Joanikije, dežurni „čuvari građanske države“ podigli uzbunu nezapamćenih razmjera. Opozicija predvođena DPS-om, brojni NVO sektori i „nezavisni intelektualci“ odmah bi alarmirali čitavu državu i međunarodnu zajednicu, optužujući Crkvu za klerikalizaciju društva i miješanje u sekularne poslove.

Ovi očigledni dvostruki aršini razotkrivaju licemjerstvo dijela javnosti koji toleriše političko djelovanje samo onim vjerskim liderima koji su na fonu njihovih ideoloških matrica. S druge strane, poglavari SPC ostaju dosljedni svojoj misiji, komentarišući isključivo teme od vitalnog značaja za opstanak Crkve i pravoslavnog naroda, bez ambicije da uređuju međudržavne odnose i diplomatske protokole.

Takva selektivna osuda političkog angažmana vjerskih lica samo produbljuje podjele i obesmišljava koncept istinski građanskog i ravnopravnog društva. Dok se Fejziću dopušta da drži lekcije o „otvaranju vrata u Zagrebu“, legitimna briga pravoslavne crkve za prava svojih vjernika se konstantno demonizuje, čime se potvrđuje postojanje povlašćenih i diskriminisanih vjerskih zajednica u javnom diskursu.

Tagovi