Dok se normalan svijet u 21. vijeku bavi vještačkom inteligencijom, ekonomskim reformama i budućnošću svoje djece, u kancelarijama nikšićkog DPS-a kazaljke su se očigledno zaglavile u 1945. godini. Najnoviji izliv gnijeva Borisa Muratovića, povodom plemenite inicijative koalicije „Za budućnost Nikšića“ o kulturi sjećanja na žrtve ideoloških likvidacija, ponovo je ogolio poražavajuću činjenicu: DPS ne želi pomirenje, već vječni Drugi svjetski rat.

Inicijativa da se dostojno obilježi stratište Kotor jama u Gornjem Polju, te da se izvrši ekshumacija kostiju i žrtvama da pravo na dostojanstven grob – a sve na mjestu gdje decenijama trunu kosti istih tih žrtava „lijevih skretanja“, za Muratovića je „politička trgovina“. Za DPS je, očigledno, civilizacijski čin sahranjivanja kostiju bez imena i pomena – „relativizacija istorije“.

Postavlja se logično pitanje: Do kada će DPS da drži Crnu Goru kao taoca bratoubilačkog rata koji je završen prije osam decenija? Većina boraca na koje se Muratović poziva davno je pod zemljom, ali njihovi politički nasljednici ne dozvoljavaju ni mrtvima da počivaju u miru, koristeći ih kao pogon za sijanje novih podjela.

Stoga, dok Muratović grmi parole „Smrt fašizmu“, zaboravlja da u današnjoj Crnoj Gori jedini „fašizam“ koji tinja jeste onaj koji brani da se nevino stradalima opoje kosti i obilježi grob. Umjesto da se okrenu budućnosti Nikšića, privredi i boljem standardu građana, DPS i ekipa i dalje jurišaju na „domaće izdajnike“, pokušavajući da ožive duhove prošlosti kako bi sakrili sopstvenu političku bezidejnost.

Vrijeme je da se zapitaju:

Da li zaista misle da će mladi u Nikšiću i Crnoj Gori 2026. godine glasati za partiju koja jedini program nudi kroz prizmu partizanskih i četničkih podjela?

Kada će DPS konačno izaći iz šume i priznati da svaka žrtva zaslužuje mir, a svaki narod pravo na istinu bez cenzure?

Tagovi