Nezavisni poslanik Dragan Bojović poručio je tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o radu da radnička klasa u Crnoj Gori nije uništavana slučajno, te da je planski i sistematski razarana decenijama od strane takozvane tranzicionih “pobjednika”.
„Pod firmom navodne transformacije sistema, ekonomskog napretka i privatizacije, svjedočili smo gašenju preduzeća, rasprodaji društvene imovine i pljački onoga što su generacije stvarale“, tvrdi Bojović.
On napominje da fabrike nijesu propadale same od sebe.
„Fabrike nijesu same sebe rasprodale. One su opljačkane. Uništavane“, jasan je Bojović.
Itakao je su preduzeća prodavana za jedan euro, dok su se novopečeni biznismeni izrugivali obrazovanim, stručnim i poštenim ljudima.
Bojovič je podsjetio na riječi koje mu je prenio jedan inženjer iz nekadašnjeg industrijskog giganta.
Kada je, nakon privatizacije, tražio povećanje plate, novi „vlasnik“, čovjek bez dana iskustva u toj oblasti i bez dana škole, rekao mu je: „Ako ti nećeš za te pare, ima ko hoće.“
„Ta rečenica bila je simbol jednog vremena“, podvukao je poslanik.
Ovim zakonom se, prema njegovim tvrdnjama, prvi put kupovna moć uvodi kao dodatni kriterijum za utvrđivanje minimalne zarade, koja će se određivati za period od dvije godine.
Kako dodatno pojašnjava, poslodavac više neće moći da ponižava kandidata pitanjem koliku je platu imao kod prethodnog poslodavca. Kandidat ima pravo da zna početnu zaradu, ili njen raspon, prije nego što prihvati posao.
„Jer, čovjek ne smije biti tretiran kao roba. Ljudsko vrijeme nije roba. Ljudsko dostojanstvo nije roba“, zaključio je Bojović.
Ništa se Bojoviću ni sad nije promijenilo. Ljudi sa kupljenim diplomama, nestručni, neobrazovani…odlučuju ko će raditi. Jedna funkcionerka iz Demokrata je rekla: „imaš više škole nego što je potrebno, pa zato nijesi primljen“. Apropo toga „ima ko hoće“. Ni ovo nije ništa manje izrugivanje obazovanim , stručnim i poštenim ljudima.