Ajkule ne žive usamljenički kako se dugo vjerovalo, već formiraju složene društvene mreže i pokazuju jasne preferencije pri izboru jedinki sa kojima stupaju u interakciju, pokazuje novo istraživanje.
Studija sprovedena na ajkulama vrste bik ajkula u morskom rezervatu na Fidžiju, objavljena u Animal Behaviour, otkriva da ove životinje razvijaju stabilne društvene veze zasnovane na ponovljenim susretima istih jedinki.
Glavna autorka istraživanja, Natasha Marušić sa University of Exeter, izjavila je da ajkule, slično ljudima, formiraju različite nivoe odnosa – od povremenih kontakata do bliskijih veza – kao i da svjesno izbjegavaju pojedine jedinke.
„Ajkule ne stupaju u kontakt nasumično, već biraju partnere na osnovu stvarnih društvenih preferencija“, istakla je ona u izjavi za Al Jazeera.
Analizom hiljada sati posmatranja utvrđeno je da ajkule imaju tendenciju da se zadržavaju u blizini određenih jedinki, umjesto da se kreću nasumično unutar grupe, što jasno ukazuje na postojanje organizovanih društvenih struktura.
Istraživači navode da se ove veze dodatno učvršćuju vremenom, naročito zbog čestih susreta na istim lokacijama, poput mjesta za hranjenje gdje se ajkule redovno okupljaju.
Rezultati su pokazali i da odrasle jedinke imaju centralnu ulogu u društvenim mrežama, jer su najaktivnije u interakcijama i povezane sa većim brojem drugih ajkula. Nasuprot tome, mlađe i starije jedinke češće ostaju na periferiji ovih struktura.
Studija je ukazala i na razlike između polova – ženke češće formiraju veze sa drugim ženkama, dok mužjaci pokazuju veću sklonost interakciji sa ženkama i zauzimaju centralnije pozicije u grupi.
Starost se, prema nalazima, pokazala kao važan faktor u formiranju odnosa, jer odrasle ajkule češće stupaju u kontakt sa vršnjacima, dok mlađe teže ulaze u centralne djelove mreže, osim u slučajevima izraženije individualne sklonosti ka društvenim interakcijama.
Iako tačni razlozi ovakvog ponašanja još nijesu u potpunosti razjašnjeni, naučnici pretpostavljaju da društvene veze mogu pomoći ajkulama u pronalaženju hrane, smanjenju rizika od opasnosti, povećanju šansi za razmnožavanje, ali i u razmjeni informacija o okruženju.
(B92)
