Dok DPS danas koristi podatke EPCG kako bi naknadno hvalio projekte poput Možure, zaboravljaju da su tokom tri decenije vlasti ostavili Crnu Goru bez ijednog značajnijeg novog državnog izvora energije. Njihove optužbe o „katastrofalnim rezultatima“ demantuje trenutno najveći investicioni ciklus u istoriji, koji se konačno fokusira na državne interese umjesto na privatne poslove sina bivšeg predsjednika, Blaža Đukanovića.
Danas se ovi projekti grade bez političkih progona i zastrašivanja, a odgovornost snose svi jer više nema nedodirljivih. Za razliku od mračnih vremena kada je novinarka s Malte životom platila istraživanje korupcije na Možuri, sada se investicije sprovode transparentno i niko se ne ubija zbog izvještavanja o energetici.
Umjesto bogaćenja privilegovanih pojedinaca, strategija države je sada usmjerena na strateške projekte poput vjetroelektrane „Gvozd“ i masovne ugradnje panela kroz projekat „Solar 5000+“. Ovi izvori, uz moderne baterijske sisteme za balansiranje, ključni su jer nas u bliskoj budućnosti očekuje ogromna potražnja za strujom zbog ekspanzije sektora vještačke inteligencije.
Evropska unija bespogovorno insistira na zatvaranju elektrana na ugalj, pa je izgradnja novih kapaciteta jedini način da preživimo neminovno gašenje TE Pljevlja. Konačno se investira u energetsku nezavisnost građana, a ne u džepove onih koji su trideset godina tapkali u mjestu.
Ovaj zaokret ka obnovljivim izvorima nije samo ekološki izbor, već pitanje opstanka crnogorske ekonomije u decenijama koje dolaze. Svaka greška u ovom procesu je podložna kritici, ali je pravac neuporedivo zdraviji od trodecenijske stagnacije.
