Iz nevladinog sektora i Grupe građana iz Plava pitali su Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva da li su izrađivani izvještaji o obilasku šuma Crne Gore po područnim jedinicama, odnosno tamo gdje gazduju te jedinice, uključujući i područja poput Pljevalja, kao i zašto svaka područna jedinica nije sačinila detaljan izvještaj o stanju i aktivnostima u šumama i dostavila ga Vladi, bilo da je riječ o privatnim ili državnim šumama? Saopštenje prenosimo integralno:
Dokle su koncesionari masovno eksploatisali naše šume, kupujući drvnu masu po izuzetno niskim cijenama – bukvu od 3 do 7 eura, četinare od 10 do 17 evra po kubiku – i pritom ostvarivali enormnu dobit, izostajale su adekvatne sankcione mjere. Postavlja se pitanje: da li postoje tačni podaci o broju osušenih stabala, količini posječene građe i stanju šuma u opštinama poput Pljevalja, Rožaja, Berana i Plava.
Takođe, pitamo da li su nadležne komisije i Ministarstvo, u saradnji sa Ministarstvom ekologije i Agencijom za zaštitu životne sredine, utvrdili razloge devastacije šuma – posebno u Plavu. Zašto su šume uništene? Zašto su privatizacije i prodaje nekadašnjih drvoprerađivačkih giganata u Beranama, Rožajama, Bijelom Polju, Pljevljima, Nikšiću i Plavu sprovođene na način koji izaziva sumnju? Ti kapaciteti su prodati za minimalne iznose, uključujući i stovarišta i proizvodne pogone.
Kao primjer navodimo slučaj „Vektra Jakić“ iz Pljevalja, koja je dobila koncesiju na 30 godina. Iako je imala mogućnost da posluje, poznato je kako je taj tender kasnije poništen.
Postavljamo ključno pitanje: da li je komisija konstatovala stvarno stanje i štetu u crnogorskim šumama, ili će nevladin sektor i dalje biti taj koji ukazuje na probleme i „otvara oči“ javnosti?
Podsjećamo da je ovih dana bivši šef područne jedinice Rožaje objavio tekst o devastaciji šuma u Crnoj Gori. Postavlja se pitanje – da li sada reaguje iz ličnog revolta jer više nije na funkciji, ili zašto o ovim problemima nije govorio ranije, dok je bio odgovoran?
Prema inspekcijskim nadzorima, u Rožajama su zabilježene zloupotrebe kroz sječu drveta pod izgovorom ogreva. Poznato je da se ogrevno drvo siječe u metarskim dužinama, dok se trupci za industrijsku preradu pripremaju u dužinama od četiri, pet i više metara.
Jasno je da su postojale manipulacije.
Zato se pitamo: zašto nadležni iz područnih jedinica nisu na vrijeme govorili o zloupotrebama u šumarstvu? Zašto se o tome govori tek sada?
Iako je dobro što se istina danas iznosi, nažalost – dolazi prekasno.
