Branko Radičević rođen je 28. marta 1824. godine u Slavonskom Brodu. Dobio je ime Aleksije, a kasnije ga je, pred izlazak prve knjige, promenio u Branko.
Osnovnu školu završava u Zemunu. U Zemunu se školuje od 1830. do 1835. nakon čega upisuje gimnaziju u Karlovcima. U Karlovcima ostaje do 1841.godine.
Ne zna se ima li mesta u našoj zemlji koje je tako vezano za nekog našeg čoveka, kao Karlovci za Branka. U gimnaziji, samo po imenu srpskoj, kako je Vuk znao reći, predavalo se na nemačkom i latinskom jeziku. U to vreme Vuk Karadžić je već bio počeo borbu za narodni jezik.
Svi profesori karlovačke gimnazije bili su protiv Vuka, jedni iz uverenja,drugi iz straha od gubitka službe. Pa ipak se Aleksije Radičević, jedini od svih đaka usudio da jednu latinsku lekciju prevede na srpski jezik i napiše je Vukovim pravopisom. Profesor ga zbog toga nije kaznio. Ta sveščica ostala je kao dokaz Brankove naklonosti prema narodnom jeziku i kao jedan od prvih tragova njegovog smelog i samostalnog duha.
O Branku i njegovom bratu Stevanu jedan njihov kolega iz gimnazije je zabeležio: ”Njih dvojica uneli su u omladinu ponosa i poleta. Pored njih osetili smo novi život”.
Školovanje zatim nastavlja u Temišvaru, ali ubrzo prelazi u Beč i od 1843. godine, s malim prekidima živi tamo do smrti. Prvo je tri godine slušao prava, dok nije shvatio da ga to više ne interesuje.
Umro je 18. juna 1853. i sahranjen na Sankt-Marksovom groblju.
