U nastavku pročitajte saopštenje Aleksandre Vuković Kuč, potpredsjednice Demokratske partije socijalista. Njeno saopštenje prenosimo integralno:
„Napustio nas je tihi gospodin – izuzetan čovjek i naučnik, koji je svoj život posvetio saznavanju Crne Gore i njene istorije. Istraživao ju je strpljivo i temeljno, produbljujući istine o njoj, a zatim ih svojim studentima prenosio sa sigurnošću onih koji su prošli kroz arhive, ali i sa jasnoćom ličnog, odgovornoga i javno izrečenog vrijednosnoga stava.
Đorđije Borozan bio mi je mentor i prijatelj. Kada bih morala da odgovorim na pitanje ko je dobar čovjek, prvo bih izgovorila njegovo ime. Povezala nas je ljubav prema Crnoj Gori, ali i čovjekoljublje – najljepše, i ujedno najteže životno opredjeljenje.
Bio je učitelj istorije, ali i učitelj vrline. Nenametljivo je podučavao otmenosti i skromnosti, čuvajući druge od sebe – i ta ga je mjera činila boljim od mnogih.
Njegov doprinos istorijskoj nauci je nemjerljiv, ali je podjednako značajan i njegov zalog za političku i duhovnu budućnost Crne Gore. Kao jedan od autora analize CANU o Temeljnom ugovoru sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ostavio je svjedočanstvo o zanemarivanju istorijskih izvora prvoga reda – o crnogorskom pravoslavlju i autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve.
U vremenu kada su mnogi birali ćutanje pred krivotvorenjem istorije i štetnošću tog ugovora, akademik Borozan je ostavio zapis i istinu – kao pokušaj da se spriječi nepravda prema Crnoj Gori i njenom duhovnom nasljeđu.
I narušenog zdravlja, nastojao je doprinositi zdravlju crnogorskog društva, čuvajući njegovo istorijsko pamćenje, dostojanstvo državnosti i crkvenosti – jednako predano kao i u danima svoje pune snage.
Predavao je diplomatiju Crne Gore. Volio je Andrićevu Travničku hroniku.
Cetinjska hronika ne može se ispisati bez imena Đorđija Borozana, njegove pojave i njegovog djela.
Crna Gora je velika onoliko koliko su veliki ljudi koje je imala.
Đorđije Borozan bio je jedan od njenih velikih“.
