Tužilački savjet odbio pritužbu Andrije Mandića: Nema pravnog osnova za razmatranje mišljenja Savjeta

Tužilački savjet Crne Gore uputio je dopis predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, u kojem ističe da važeći pravni okvir ne predviđa razmatranje pritužbi na rad članova Savjeta u vezi sa datim mišljenjem ili donesenom odlukom.

Dopis Tužilačkog savjeta

Tužilački savjet, na sjednici održanoj 12. marta 2026. godine, razmatrao je Mandićev dopis u kojem je podnio pritužbu u smislu člana 37 stav 1 tačka 10 Zakona o Državnom tužilaštvu, povodom mišljenja Savjeta TSP broj 26/2026 od 19. februara.

U dopisu, potpisanom koji je potpisao predsjednik Milorad Marković, Savjet navodi:

„Na osnovu člana 37 stav 1 tačka 10 Zakona o Državnom tužilaštvu, nadležnost Tužilačkog savjeta je da razmatra pritužbe na rad državnih tužilaca i rukovodilaca državnih tužilaštava u pogledu zakonitosti rada u konkretnim predmetima, u smislu materijalnog, procesnog i organizacionog zakonodavstva.“

Savjet je takođe istakao da ne postoji pravni osnov za razmatranje pritužbi na rad članova Savjeta u vezi sa datim mišljenjem ili donesenom odlukom u vršenju njihove funkcije.

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić ranije je u medijskom nastupu kritikovao rad tužilaštva nakon hapšenja Vesne Bratić.

Mandić je naglasio da Savjet ne može ograničavati prava izabranih predstavnika da slobodno misle i govore, te da izjave koje daje kao poslanik uživaju zaštitu Ustava Crne Gore i međunarodnih standarda.

Mandić je u svom pismu podsjetio na član 86 Ustava, kojim je predviđeno da poslanik ne može biti pozvan na krivičnu ili drugu odgovornost zbog izraženog mišljenja u vršenju svoje funkcije, kao i na član 47 koji garantuje slobodu izražavanja.

On je podsjetio da ustavom predviđeni imunitet ima materijalni i procesni oblik:

„Materijalni imunitet, koji se još naziva i imunitet neodgovornosti,  ima apsolutno dejstvo i važi i nakon prestanka poslaničkog mandata, a podrazumijeva da poslanik ne može biti pozvan na odgovornost za izraženo mišljenje u vršenju poslaničke funkcije“.

On je naglasio i da je Venecijanska komisija izričito ukazala da „parlamentarna neodgovornost služi legitimnim ciljevima zaštite slobodnog govora u parlamentu, te da je suštinski toliko važna da može legitimno ići i iznad zaštite koju predviđa član 10 navedene konvencije.

Takođe je skrenuo pažnju na praksu Evropskog suda za ljudska prava, uključujući presude Morice v. France (2015), Green v. United Kingdom (2025), Makraduli v. North Macedonia (2018) i Barfod v. Denmark (1989), koje potvrđuju široku zaštitu parlamentarnih izjava.

„Ne možete ograničavati prava izabranih predstavnika građana da slobodno misle i govore – niste i nećete biti četvrta grana vlasti!“, naglasio je Mandić.

On je naveo da je Tužilački savjet, mimo Poslovnika i bez predloga Komisije za razmatranje pritužbi, samostalno donio mišljenje o njegovoj izjavi, dva dana nakon govora koji je bio predmet analize, čime, kako tvrdi, pokušava da ućutka zakonodavnu vlast i ugrozi ustavnu ravnotežu.

Mandić je rekao i da određeni navodi tužilaštva predstavljaju neprimjeren uticaj na rad zakonodavne vlasti:

„Navodi da sam svojim govorom, kojim nikog nisam lično prozvao ni uvrijedio, ‘posredno pokušao uticati na samostalno, zakonito i nepristrasno postupanje državnog tužioca Jovana Vukotića kao i na samostalnost državnog tužilaštva’ upravo predstavljaju neprimjeren uticaj dijela državnog aparata na Skupštinu Crne Gore“

On je poručio Markoviću da nije niti iznad Skupštine Crne Gore, niti iznad bilo kog drugog organa vlasti, niti vam to pravo po Ustavu pripada.

„Ne možete ograničavati prava izabranih prestavnika građana da slobodno misle i govore, to pravo vam Ustav, koji uporno zaobilazite, nije dao“, zaključio je Mandić.