Mitropolit Teodosije: Kosovo i Metohiju možemo izgubiti samo ako ga se sami odreknemo

Mitropolit raško-prizrenski Teodosije izjavio je na komemorativnoj akademiji u Gračanici da je martovski pogrom 2004. godine bio pokušaj brisanja tragova vjekovnog postojanja Srba, kao i zastrašivanja i protjerivanja preostalog srpskog stanovništva. On je istakao da je ovaj događaj urezan u kolektivno pamćenje kao jedan od najtežih trenutaka novije istorije.

„Tražimo i očekujemo mir i dostojanstvo i život za sve ljude na ovim prostorima. Na zlo ne smijemo odgovarati istom mjerom niti na mržnju mržnjom, jer bismo time izgubili naše hrišćansko i ljudsko dostojanstvo. Isto tako, ne smijemo pristati ni na zaborav, ni na prekrajanje istine, ni na pokušaje da se stradanje žrtava opravda ni relativizuje. Pružamo ruku pomirenja svakom čovjeku dobre volje, ali istinu o martovskom pogromu moramo čuvati jasno, trijezno i odgovorno“, istakao je mitropolit Teodosije.

Dodao je da je u danima pogroma moglo da se osjeti koliko je sve ovozemaljsko prolazno i kako se za jednu noć može srušiti ono što je vjekovima građeno.

„Ali isto tako je bilo jasno i nešto drugo – da Kosovo i Metohija za nas nisu samo prostor i zemlja, nego su izvorište našeg duhovnog i istorijskog bića i da naša utjeha nije u ljudskoj sili, nego u istini da poslije stradanja i krsta dolaze obnova i vaskrsenje“, naveo je mitropolit Teodosije koji je u vrijeme pogroma bio iguman manastira Visoki Dečani.

Istakao je da Martovski pogrom nije samo jedan u nizu istorijskih događaja koje pamtimo po stradanju, već i gorko svjedočenje o ljudskoj nepravdi, ali istovremeno i svjedočanstvo o snazi duhovnog podviga kojim je naš narod vjekovima odolijevao iskušenjima.

„Ako izgubimo istinu o onome što se dogodilo, onda ćemo izgubiti sposobnost da razlikujemo pravdu od nepravde i dobro od zla“, istakao je Teodosije i ukazao da su gradovi na Kosovu i Metohiji ostali bez Srba koji su u njima živjeli prije sukoba i prije pogroma.

On je dodao da Kosovo i Metohiju možemo izgubiti samo ako ga se sami odreknemo i da je naša crkva uvijek osuđivala svako etničko nasilje, bez obzira sa koje strane dolazilo.

Pomoćnica direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju Milena Parlić, rekla je da su pogromi koje je srpski narod doživio bili i ostali vrhunac jedne mržnje, simboli ćutanja svijeta i trajno svjedočanstvo istorijske nepravde načinjene jednoj zemlji koja je vjekovima bila bedem i koja je milione života položila za odbranu Evrope i za mir koji je drugima značio budućnost.

„Ovaj dan je samo jedan od simbola stradanja duše Srbije. Istovremeno, ovaj datum je i danas dokaz nepokolebljive vjere i hrabrosti pred kojom je kontinuitet uništavanja i mržnje nemoćan“, rekla je Parlić.

Dodala je da je 17. mart podsjetnik da zlodjela mogu proći nekažnjeno i da se nepravda može institucionalizovati i silom nametnuti.

Predsjednik opštine Gračanica Novak Živić, podsjetio je na to da se, iako su prošle 22 godine od pogroma, srpski narod i dalje suočava sa novim oblicima ugrožavanja svojih prava, navodeći da su oni koji su organizovali pogrom sada oni koji pokušavaju da Srbima uskrate osnovna prava.

„Dok se sjećamo naših stradalih Srba, spaljenih manastira, crkava i kuća, suočavamo se sa perfidnim pokušajem gašenja naših osnovnih ljudskih prava. Oni koji su nekada organizovali pogrom danas nastoje da nas tretiraju kao strance u sopstvenim kućama. Nameću nam zakone o saobraćaju i boravku, samo sa jednim ciljem – da nam život učine nepodnošljivim. Danas se često suočavamo sa pritiscima kroz institucije i svakodnevni život, ali naš narod je kroz istoriju pokazao da umije da opstane, da sačuva svoje korijene, svoje svetinje i svoj identitet“, istakao je Živić.

Zoran Simijonović iz Lipljana prisjetio se tog 17. marta 2004. godine, kada mu je kuća spaljena, navodeći da je u jednom trenutku gorjela čitava ulica i da je više stotina ljudi napadalo srpske domove. Sa porodicom je potražio spas u obližnjem Suvom Dolu, gdje je saznao da mu je kuća uništena, dok, kako kaže, od pripadnika Kfora nisu dobili pomoć.

Parastos stradalima služio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije uz sasluženje vladike Ilariona i igumana manastira Svetih Arhangela kod Prizrena Mihaila, u prisustvu brojnih građana i zvaničnika. Nakon toga položene su bijele ruže kod instalacije „Mising“ i vijenci ispred spomenika žrtvama.

U Domu kulture u Gračanici otvorena je i likovna kolonija „Jesen u Prizrenu“, a vladika novobrdski Ilarion poručio je da se protiv rušenja treba boriti stvaralaštvom i ljepotom.

Tokom martovskog nasilja 2004. godine stradalo je osmoro Srba, više od 900 domova je spaljeno, oko 4.000 ljudi protjerano, a uništeno je i oskrnavljeno 39 crkava i manastira.

(RT Balkan)