Najnoviji medijski nastup potpredsjednika DPS-a Ivana Vukovića još je jedan u nizu pokušaja ove partije da se nametne kao jedini „spasitelj“ evropskog puta Crne Gore. Međutim, iza retorike o zaštiti nacionalnih interesa i usklađivanju sa GDPR-om, krije se prilično očigledna i pragmatična namjera: povratak u fotelje po svaku cijenu, pa makar i kroz saveze koji direktno pobijaju njihovu višegodišnju ideološku matricu.

Principijelnost na prodaju: Slučaj Budva

Vuković u svom intervjuu ponosno ističe formiranje vlasti u Budvi kao dokaz kooperativnosti. Ipak, ono što prećutkuje jeste suština tog aranžmana. Da bi se dokopali mrvica vlasti, DPS je ušao u koaliciju sa Nikolom Jovanovićem, dojučerašnjim istaknutim funkcionerom Demokratskog fronta – iste one strukture koju Vuković u istom dahu naziva „retrogradnom“ i „pod kontrolom Beograda“.

Vrhunac političkog licemjerja ogleda se u glasanju za budžet Opštine Budva. Partija koja godinama insistira na narativu o „Crkvi Srbije“ kao neprijatelju crnogorske nezavisnosti, bez treptaja je podržala budžet kojim se Srpskoj pravoslavnoj crkvi dodjeljuje milion eura. Očigledno je da za DPS ideologija prestaje tamo gdje počinje mogućnost koaliranja, a „odbrana države“ postaje rastegljiv pojam u zavisnosti od broja funkcionerskih mjesta koja su na stolu.

Opstrukcija institucija kao štit za partijske šefove

Najava borbe „van institucija“ i napuštanje skupštinskih odbora ne djeluje kao borba za demokratiju, već kao providna strategija skretanja pažnje javnosti. Dok Vuković govori o „antievropskim zakonima“, stiče se utisak da je stvarni strah DPS-a usmjeren ka reformama u pravosuđu i bezbjednosnom sektoru.

Politička tenzija koju DPS vještački podiže u Skupštini služi kao dimna zavjesa za procesuiranje njihovih dugogodišnjih funkcionera. Dok se pravda polako približava imenima poput Blaža Šaranovića, ali i dok se u javnosti sve glasnije pominju tokovi novca i poslovi najviših funkcionera bivšeg režima, uključujući Aca i Mila Đukanovića, DPS pokušava da paralizuje državu. Njihov cilj nije brži ulazak u EU, već zaustavljanje ruku pravde koje bi mogle zakucati na vrata njihovih političkih šefova.

Udvaranje PES-u: „Pokazivanje zuba“ ili poziv na ples?

Vukovićeva poruka premijeru Milojku Spajiću da „pokaže zube“ koalicionim partnerima nije ništa drugo do otvorena ponuda za brak iz interesa. DPS se očajnički nudi Pokretu Evropa sad (PES) kao „stabilniji i moderniji“ partner, nadajući se da će strah od destabilizacije natjerati Spajića u njihov zagrljaj.

Međutim, građanima je sve jasnije:

Vlast je prioritet, principi su opcioni.

Evropska retorika je samo sredstvo za postizanje imuniteta od krivičnog gonjenja.

Saradnja sa „neprijateljima“ je prihvatljiva ako vodi do povratka na pozicije moći.

DPS više ne bira sredstva. Od podržavanja SPC u Budvi do nuđenja PES-u u Podgorici, partija koja se kune u „evropske tekovine“ pokazala je da joj je jedina prava ideologija – opstanak na vlasti i zaštita kapitala svojih lidera.

Tagovi