Dok se u Crnoj Gori sa optimizmom govori o zatvaranju poglavlja i finalizaciji pregovora, važno je ostati s obje noge na zemlji. Čak i onog trenutka kada Brisel proglasi pregovore završenim, a lideri potpišu Ugovor o pristupanju, Crna Gora ne postaje članica automatski. Tada nastupa najneizvjesnija faza: proces ratifikacije u parlamentima svih 27 država članica.
Istorija nas uči da tehnička spremnost često ustupa mjesto unutrašnjoj politici velikih sila, a danas je najveći znak pitanja iznad Pariza. Francuska, kao jedna od ključnih karika EU, ulazi u turbulentnu izbornu godinu. Eventualna pobjeda Nacionalnog okupljanja (RN) na parlamentarnim izborima mogla bi dramatično usporiti, pa čak i blokirati crnogorski put. Politička platforma RN-a tradicionalno je skeptična prema daljem proširenju Unije, a sudbina Crne Gore mogla bi postati moneta za potkusurivanje u njihovim unutrašnjim političkim borbama.
Francuski ustavni „bedem”
Informacija o načinu ratifikacije u Francuskoj je tačna, ali uz važnu napomenu. Prema članu 88-5 Ustava Francuske, za svaki novi ugovor o pristupanju države Evropskoj uniji predviđena su dva puta:
Referendum: Što je podrazumijevani put za proširenje. Ako bi se organizovao referendum o prijemu Crne Gore, ishod bi bio potpuno neizvjestan i podložan populističkim kampanjama.
Parlamentarni put: Predsjednik države može odlučiti da se ratifikacija obavi u Parlamentu. U tom slučaju, neophodno je da ugovor odobri tropetinska (3/5) većina glasova u Kongresu (zajedničko zasijedanje oba doma parlamenta – Narodne skupštine i Senata).
S obzirom na to da tropetinska većina zahtijeva široki konsenzus, pobjeda ili čak značajno jačanje RN-a u donjem domu parlamenta znači da bi Crna Gora mogla ostati bez neophodnog „zelenog svjetla”. Bez te podrške, proces staje, bez obzira na to koliko smo reformi sproveli kod kuće.
Zato, u diplomatskim krugovima važi pravilo: prvo skoči, pa reci hop. Dok se i poslednji potpis iz Pariza, Haga ili Berlina ne osuši na papiru, članstvo ostaje cilj kojem težimo, a ne gotova stvar.
Dakle, spustimo se na zemlju. Sve i da budemo najspremnija zemlja ikad (što je, priznaćemo, daleko od istine), ukoliko se moćna država na nivou EU kakva je Francuska usprotivi, možemo se „pozdraviti“ sa članstvom. Poruka je da se uzdamo u sebe i sopstveni rad i da ukoliko postignemo taj cilj budemo zadovoljni, ali i da u svakom slučaju nastavimo da se reformišemo i mijenjamo na bolje radi nas samih, a ne samo radi „štrikova“.
Crnu goru vode lopovi i budale koji lažu narod .Crna gora neće nikad u nacističku tvorevinu EU !Na kraju ako u Crnoj gori ima još normalnih što će Crna gora među nacistma.
CRNOJ GORI JE EVROPA UPALILA ZELENO SVIJETLO I TU SE VISE NEMOZE NISTA PROMIJENITI JER JE EVROPA STITI , IDUCA DRZAVA JE ALBANIJA POSLIJE DVIJE GORINE A SRBIJA NAZALOST POSLE 10tak GODINA KAD SE OPET UPALI ZELENO AKO ZASLUZI I ISPUNI SVE STO TRAZE:
Panika u Bg oko ulaska Crne Gore u EU, trebaju pravdat svoju nesposobnost pred izbore. Zato Borba mora da unosi potemnju i uporno plasira kako ništa ne valja. Evo od jutros kukaju kako to da Srbija nije prva a ima dobre puteve, mrače kako će nas Francuska blokirat… Ima i poneka budala što se peca na to, vidi se u komentarima.