DPS ponovo okreće priču: Oni koji su hapsili zbog komentara sada govore o slobodi govora

Šef poslaničkog kluba Demokratska partija socijalista Andrija Nikolić danas je u Skupštini govorio o, kako tvrdi, “crtanju mete kritičarima ove vlasti” i progonu neistomišljenika kroz institucije države. Ipak, kada se njegove izjave stave u širi politički kontekst i podsjeti na period višedecenijske vlasti DPS-a, teško je izbjeći zaključak da je riječ o pokušaju zamjene teza i kolektivnog zaborava na praksu koju je upravo ta partija godinama uspostavljala.

Nikolić je u parlamentu kazao da su kritičari vlasti danas meta i da je to, kako tvrdi, postao “standard i sveukupan koncept”.

“I da će te nacrtane mete biti predmet progona unutar institucija ove države. Ovdje su kritičari meta i to je postao standard i to je sveukupan koncept. Privodi se Radosav Vrbica, čovjek koji na duhovit i satiričan način piše na svojim društvenim mrežama. Prijeti se novinaru Petru Komneniću u televizijskoj emisiji a onda ga privode na razgovor u policiju. Privodi se Duško Kovačević novinar, Boban Batrićević koji ide po sudovima jer satirično piše”, kazao je Nikolić.

Dodao je da se privode brojni koji komentarišu pod imenom i prezimenom.

“Prije par dana se prijeti krivičnim prijavama Danilu Kaleziću, kolumnisti, koji iznosi svoja razmišljanja i kako vidi budućnost političkih procesa u Crnoj Gori. Kritički mediji se tretiraju kao saradnici kavačkog klana. Antena M, Standard, Analitika, ETV, CDM i ostali. Je li to država u kojoj treba da govorimo o nekim demokratskim standardima? Darko Šuković i Tanja Šuković koji su 40 godina u novinarstvu i naučili ih da rade posao su saradnici organizovanog kriminala? Draško Đuranović, sin velikana, sa profesionalnim i ličnim pedigreom, neko ko je 90-ih godina branio čast novinarske profesije kada je ona bila u mraku, ili ostali urednici ovih kritički nastrojenih medija? Jesu li to ljudi koji su saradnici kriminala? To su ljudi kojima neko treba da nalijepi etiketu da budu legitimna meta organizovanih kriminalnih grupa. I svi ljudi koji su raspoređeni u tim redakcijama. Ti ljudi zaslužuju poštovanje jer brane ugled profesije, pravo javnosti da zna, i da se dođe do istine”, kazao je Nikolić.

Međutim, ono što Nikolić nije pomenuo jeste politička i medijska realnost tokom gotovo tri decenije vlasti Demokratska partija socijalista. Upravo su mnogi od urednika i medija koje danas brani godinama učestvovali u brutalnim kampanjama protiv opozicionih političara, novinara i građanskih aktivista. U tom periodu crtanje meta nije bila metafora, već ustaljena praksa u kojoj su opozicioni lideri, novinari i aktivisti svakodnevno bili izloženi medijskom linču. Neki od njih, nažalost, danas više nisu među živima poput Duška Jovanovića a za čiji slučaj mnogi govore da je ubistvo sa potpisom države.

Ti isti krugovi koji danas govore o slobodi govora tada su, kroz koordinisane kampanje, targetirali političke protivnike, stvarajući atmosferu u kojoj su hapšenja i policijski pritisci postajali normalizovani.

Upravo u tom periodu hapšeni su i novinari koji nisu bili po volji režima. U spektakularnim policijskim akcijama privođeni su Dražen Živković, osnivač portala Borba, kao i Gojko Raičević, urednik portala IN4S. Tada se, međutim, iz redakcija koje Nikolić danas brani gotovo niko nije oglašavao da govori o ugroženim demokratskim standardima ili progonu novinara. Osim iz tadašnje opozicije.

Podsjećanja radi, u vrijeme kada je policijom rukovodio Veselin Veljović, građani su privođeni čak i zbog komentara na društvenim mrežama. Ostalo je zabilježeno da su ljudi pozivani na informativne razgovore zbog objava u kojima je tadašnji direktor policije nazvan – “pr*njava”. Tada nije bilo dramatičnih parlamentarnih govora o slobodi izražavanja niti optužbi da se crtaju mete kritičarima vlasti.

Zato danas zvuči krajnje licemjerno kada predstavnici DPS-a pokušavaju da predstave uzimanje izjava u svojstvu građanina kao politički progon, pogotovo u slučaju Petra Komnenića. Upravo oni koji su godinama ćutali dok su se protivnici režima hapsili zbog objava na društvenim mrežama ili političkih stavova, sada pokušavaju da od rutinskih policijskih procedura naprave priču o urušavanju demokratije.

Posebno je indikativno što Nikolić u odbranu uzima upravo one novinare i urednike koji su godinama blagonaklono posmatrali rad sudsko-tužilačkog sistema u procesima koji se danas sve češće dovode u vezu sa organizovanim kriminalom i političkim strukturama bivše vlasti. Naravno, govori se o slučaju Milivoja Katnića, Saše Čađenovića, Veselina Veljovića, a gdje su svi pod sumnjom da su bili u sprezi sa organizovanim kriminalom, a Vesna Medenica je i osuđena na 10 godina zatvora zbog sličnih krivičnih djela.

U tom svjetlu, Nikolićeva izjava više djeluje kao pokušaj političkog spina nego kao iskrena briga za slobodu govora i medija. Jer ako je iko u savremenoj političkoj istoriji Crne Gore institucionalizovao praksu crtanja meta, medijskog progona i policijskih pritisaka na neistomišljenike – onda je to upravo sistem koji je izgradila i decenijama održavala Demokratska partija socijalista.