Slobodan Milošević, centralna ličnost srpske politike posljednje decenije 20. vijeka, dugogodišnji predsjednik Srbije i potom Savezne Republike Jugoslavije, umro je prije 20 godina, 11. marta 2006. u pritvorskoj jedinici Tribunala za bivšu Jugoslaviju u Ševeningenu, u Hagu.
U sam vrh političkog života u Srbiji dospio je maja 1986. kada je izbio na čelnu poziciju partije, Saveza komunista, u svojstvu predsjednika Predsjedništva Centralnog komiteta, da bi neprikosnovena prva ličnost Srbije postao poslije Osme sjednice CK SK Srbije 23/24. septembra 1987. godine.
Kosovo kao goruće pitanje
Poslije posjete Kosovu aprila 1987. godine, Milošević je nastojao da pomogne smirivanju prilika na Kosovu i Metohiji, zapaženo se obraćajući u Kosovu Polju. Bilo je to vrijeme širokog nezadovoljstva u Srbiji zbog tragične pozicije sunarodnika na Kosovu, koji su decenijama bili izloženi raznim vidovima pritisaka, pa i terora, od strane ekstremista među kosmetskim Albancima, ali nerijetko i od strane tamošnje administracije.
Brojne delegacije, ne samo Srba, sa Kosova dolazile su tada u Beograd, s vapajima da im se pomogne, a hiljade iseljenika sa Kosova i Metohije, pod pritiskom ekstremista albanske većine, preplavile su unutrašnjost Srbije.
Jedna od posljedica dugogodišnjeg nezadovoljstva bila su previranja unutar partijske organizacije u Srbiji na temu metoda kojima valja rješavati neodrživu situaciju na Kosovu i Metohiji.
Na tom talasu nezadovoljstva na čelno mjesto partijske organizacije u Srbiji izbio je Slobodan Milošević, obećavajući zaokret i efikasno rješavanje mučne situacije na Kosovu.
Biografija
Milošević je rođen u Požarevcu avgusta 1941. Otac Svetozar, koji je završio Bogosloviju na Cetinju, radio je kao vjeroučitelj, a majka kao vaspitačica u srednjoškolskom centru u Požarevcu. Milošević je član Saveza komunista postao 1959. godine, još kao gimnazijalac.
Odredila ga je srednjoškolska emotivna veza koja je prerasla u brak sa Mirjanom – Mirom Marković, čije je poreklo i sudbina porodice presudno uticala na njegov životni put i karijeru.
Već tokom studija prava na Univerzitetu u Beogradu, Milošević je aktivno gradio partijsku karijeru, da bi od 1966. radio u Skupštini grada Beograda, a zatim u preduzeću Tehnogas. Krajem sedamdesetih postaje predsjednik Poslovnog odbora Beogradske banke, a potom i njen predstavnik u Njujorku.
Godine 1980. dospio je na čelo opštinskog komiteta SKJ Stari grad, a 1982. postaje član CK SK Srbije. 1984. godine našao se na čelu Gradskog komiteta SK Beograda.
Uspon na vlast i politički preokret
Maja 1986. postaje predsjednik Predsjedništva CK SK Srbije, u vrijeme opšteg nezadovoljstva zbog situacije na Kosovu i Metohiji. Prelomna Osma sjednica CK SK Srbije, septembra 1987. godine, označila je potpuni razlaz Miloševića i Ivana Stambolića, koji ga je prethodno dovodio na važne pozicije.
Neslaganja oko metoda rješavanja krize na Kosovu dovela su do obračuna unutar vrha partije, pri čemu je Milošević iznenadio otvorenim nastupom i odlučnošću. Njegova energičnost naišla je na široku podršku javnosti, a uslijedile su promjene ustavnog položaja autonomnih pokrajina unutar Srbije, što su pristalice Miloševića isticale kao veliku zaslugu.
Maja 1989. postaje predsjednik Predsjedništva SR Srbije, a na prvim direktnim izborima, decembra 1990., ogromnom većinom glasova izabran je za predsjednika Srbije. Ponovo je izabran na prevremenim izborima, decembra 1992.
Bio je osnivač i predsjednik Socijalističke partije Srbije, a od 1997. do oktobra 2000. predsjednik Savezne Republike Jugoslavije. Smatra se da je jedan od njegovih uspjeha mirovni sporazum za BiH, potpisan u Parizu 1995. godine, nakon pregovora u Dejtonu.
Pad i Hag
Milošević je razvlašćen masovnim buntom 5. oktobra 2000. godine, nakon što je Vojislav Koštunica pobijedio na izborima za predsjednika SRJ. Njegov pad dodatno je ubrzan NATO agresijom 1999. godine, ratovima u Jugoslaviji, te teškim međunarodnim sankcijama i siromaštvom.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Hagu podigao je optužnicu protiv Miloševića 27. maja 1999. godine. Uhapšen je 1. aprila 2001., a izručen 28. juna iste godine. Milošević je umro u pritvoru Tribunala 11. marta 2006., usljed srčanog udara, i sahranjen je u dvorištu porodične kuće u Požarevcu.
(Informer.rs)
