„Kompas“ je baš ono što nedostaje srpskoj medijskoj sceni. Možda djeluje ambiciozno u vrijeme brzih medija i društvenih mreža praviti nedjeljnik, ali ja vjerujem da je upravo to ono što nam svima nedostaje: ozbiljna, odgovorna riječ, dijalog i polemika.
Ovako, dan uoči pojavljivanja prvog broja novog nedjeljnika na našem medijskom nebu, govori Sanja Purić, direktor i glavni urednik Srpskog nedjeljnika „Kompas“. Srbiji je, u više navrata je ukazivala, potreban otvoren i argumentovan dijalog, a na pitanje da li smo kao društvo svjesni šta je zapravo dijalog, u intervjuu „Novostima“, Purićeva odgovara:
Mislim da nijesmo. Dijalog je politika, a politika je život. U svom životu se vodim principom da nema teme o kojoj ne može da se razgovara. I to tako da ne odete posvađani sa familijom sa slave ili da prestanete da razgovarate sa komšilukom.
Očekujem da na sličan način razmišljaju i da se ponašaju oni za koje glasamo. Njihov posao je da se dogovaraju i razgovaraju u interesu Srbije, ma šta mislili jedni o drugima.
Razlike i podjele, a njih je i akademik Dušan Kovačević svojevremeno posebno apostrofirao u knjizi „20 srpskih podjela“ u izdanju Kompanije „Novosti“, kao da se iz dana u dan ukrupnjavaju.
Može li „Kompas“ da nas dovede u mirnu luku i da Srbiju, svi zajedno, postavimo na prvo mjesto?
Sad vi mene gađate autoritetom. Kovačević je najugledniji živi srpski komediograf, neki bi rekli drugi uopšte poslije Nušića. On može da napravi tabelu od 20 podjela, neko drugi bi ih pojednostavio na dvije – za ili protiv, a neko treći na 222.
Moj posao nije da Srbiju uvedem u mirnu luku, to bi bilo pretenciozno, već da pomognem da Srbija uđe u mirnu luku.
Ne postoje slučajnosti u životu, a bilo bi neozbiljno da magazin slučajno pokrećemo. Mart je mjesec u kojem je tog datuma ubijen premijer, a dan ranije preminuo srpski predsjednik.
Jedan u atentatu, drugi u kazamatu. Odnos prema njima dodao je, ako ćemo da brojimo kao Kovačević, još jednu podjelu u srpsko društvo. Mi se u prvom broju bavimo pitanjem da li smo i šta iz tragične istorije naučili. Da se ne ponovi.
A mladi medije doživljavaju na sebi svojstven način i nerijetko im ne vjeruju. Da li „Kompas“ može da im bude istinska orijentacija za sve dobro što baštinimo u Srbiji?
Ne vjerujem da postoji podjela na vrijeme mladih i starih. To mi djeluje kao kliše, a tu smo da ih rušimo. Kad smo već kod filozofskih tema, mislim da smo u našoj pravoslavnoj kulturi uljuljkani u ideju da dobro pobjeđuje samo od sebe, a to nije tačno.
I dobri moraju da se bore. U tom smislu, na pravoj smo strani.
U kojoj mjeri će u „Kompasu“ biti prostora za dublju geopolitičku analizu koju dnevni ritam, nerijetko, ne dozvoljava?
Ne postoji nacionalna politika bez geopolitike. Vrijeme u kojem živimo to svakodnevno oslikava. Ako je ne razumijemo i ne pratimo, gubimo kompas. Srećom po nas, Srbija u ovom trenutku ima lidera koji taj kompas zna da koristi.
Možete li nam otkriti koje teme će se naći na stranama prvog broja „Kompasa“?
Ono što mogu da kažem jeste da će na 100 stranica, bez senzacionalizma, biti objavljene mnogobrojne analize, različiti stavovi, dijalog, ozbiljne teme i prave vrijednosti.
A, koje vrijednosno i nacionalno stanovište će Srpski nedjeljnik „Kompas“ zastupati i kako ćete ga urednički profilisati u vremenu medijske polarizacije?
Nije riječ samo o medijskoj već i o društvenoj polarizaciji. Ja na nju ne pristajem, jer mislim da, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadamo i koliko različito mislimo, zemlja u kojoj živimo i njena dobrobit moraju da budu tačka ujedinjenja. I recimo meni je to tema o kojoj nema diskusije.
U eri digitalne dominacije, kako pridobiti čitaoce – formatom, ekskluzivnim prilozima ili nečim trećim?
Godinama se bavim ovim poslom i znam da pravi sadržaj, bez obzira na format, uvijek nađe svoje čitaoce. Nekada kroz televiziju, nekada kroz digitalne platforme, a nekada kroz štampu. Ne treba potcjenjivati čitaoce. Sigurna sam da su željni i ozbiljnih tekstova i dubljih analiza i da će za njih naći vrijeme.
Nikada se, u više navrata ste rekli, nijeste plašili izazova. Da li je, za nekog ko je u medijima decenijama, „Kompas“ kruna karijere?
Za nekoga ko je u medijima decenijama, ili da to politički korektno kažem – ima ogromno iskustvo – karijera se ne gleda linearno. Ne mislim da postoji njena kruna. Može se ispostaviti da jeste, ali prije će biti da je korak ka nečem drugom. Najviše bih voljela da „Kompas“ potraje duže od nas.
(Novosti)
