Tužilaštvo kruži oko Đukanovića, Gvozdenovića ne pominju, ali se bave skupštinskim govorima Andrije Mandića – a NVO sektor ih brani!

Dok se građani Crne Gore godinama pitaju kada će pravda konačno zakucati na vrata onih koji su decenijama upravljali državom i ostavili za sobom mrežu organizovanog kriminala i sistemske korupcije, dio nevladinog sektora ponovo izlazi na scenu – ovoga puta u odbranu tužilaštva.

Umjesto da javnosti objasne zbog čega institucije koje bi trebalo da budu kičma borbe protiv kriminala i dalje ne isporučuju konkretne rezultate, pojedine NVO organizacije odlučile su da stanu u zaštitu tužilaštva i da napadnu predsjednika Skupštine Andriju Mandića. Tako se još jednom pokazuje stari obrazac: kada se postave pitanja o odgovornosti institucija, dio NVO sektora reaguje kao politički štit, a ne kao korektiv vlasti.

Građani su 2020. godine glasali za promjene upravo zbog očekivanja da će se država konačno obračunati sa organizovanim kriminalom i visokom korupcijom. Međutim, šest godina kasnije, javnost i dalje ne vidi epilog u slučajevima koji su simboli pljačke države. Nema odgovora na pitanje zašto pravda ne kuca na vrata ljudi poput Mila Đukanovića, Predraga Boškovića ili Brana Gvozdenovića, čija se imena godinama pominju u kontekstu brojnih afera koje su obilježile prethodni politički sistem.

Umjesto odlučne borbe protiv kriminalnih struktura koje su decenijama iscrpljivale državu, tužilaštvo često djeluje kao institucija koja energiju troši na sporedne i politički medijski atraktivne teme. Tako se javni prostor zatrpava raspravama i polemikama oko spomenika Pavlu Đurišiću, dok ključna pitanja organizovanog kriminala i visoke korupcije ostaju bez jasnog epiloga.

U takvoj atmosferi posebno zabrinjava činjenica da dio NVO sektora, koji godinama funkcioniše uz značajnu finansijsku podršku stranih fondova, sada nastupa kao branilac institucija koje bi prije svega morale odgovarati građanima. Umjesto da vrše pritisak da tužilaštvo pokaže rezultate i konačno otvori najteže slučajeve, oni fokus prebacuju na političke polemike i kritiku predsjednika parlamenta.

Crna Gora danas više nego ikada treba institucije koje imaju kapacitet i hrabrost da se obračunaju sa organizovanim kriminalom i korupcijom, bez selektivnosti i bez političkih kalkulacija. Građani koji su tražili promjene nijesu glasali za beskrajne rasprave i institucionalna prepucavanja, već za pravdu. Sve dok ključni slučajevi ostaju bez epiloga, a javna debata se svodi na sporedne teme, biće sve teže uvjeriti građane da je borba protiv kriminala zaista prioritet države.