Pernar: Džaba Americi 70 nuklearnih podmornica kad ne smiju prići Hormuzu

Piše: Ivan Pernar, bivši poslanik hrvatskog Sabora

Tajna iranskog uspjeha nije u tome što oni imaju jače oružje od Amerike, nego u tome što se bore na asimetričan način.

Konkretan primjer: Amerika ima mnogo jaču mornaricu, dok iranske praktično više i nema. Na otvorenom moru Amerika je neuporedivo jača.

Međutim, iako Amerikanci ističu da su potopili iranski brod koji se slučajno zatekao kod Šri Lanke, jasno je da u Persijskom zalivu – gdje bi američki brodovi trebalo da budu – njih nema. I sad se postavlja pitanje: kakva je korist Americi od 11 nosača aviona s kojima može dominirati svjetskim morima, ako ne može ni sa najmanjim ratnim brodom prići blizu Hormuza, a kamoli ući u Persijski zaliv?

Ko kontroliše Persijski zaliv, određuje ko može ili ne može u njega ući. A ko njime trenutno vlada, zapitajte se sami. Iran je paralizovao četvrtinu svjetske trgovine naftom i gasom, a Amerika ne može da otvori taj prolaz iako ima, kao što sam ranije rekao, najjaču mornaricu na svijetu.

U asimetričnom ratu nije presudno ko ima više brodova, nego ko je u poziciji da bez problema uništi bilo koji cilj u Hormuškom moreuzu. Onaj ko je to u stanju – taj određuje pravila igre. Zato je, nakon obavještenja preko VHF radio stanice – „Ovdje Iranska revolucionarna garda, od danas je zabranjen svaki prolaz kroz Hormuz do daljnjeg” – na stotine trgovačkih brodova bacilo sidro.

Time je Iran pokazao da oni, a ne Amerika, imaju stvarnu vlast u Persijskom zalivu. I ono što je najbizarnije – Amerika ne može ništa učiniti da otvori Hormuz za prolaz trgovačkih brodova.

Naravno, logično pitanje se postavlja: kakva joj je onda korist od 11 nosača aviona, sedam krstarica, 75 razarača i 70 podmornica na nuklearni pogon?

Zato, kada neko kaže da Amerika ima mnogo jaču mornaricu i da je nelogično da trgovački brodovi slušaju Irance, a ne Trampa, on polazi od pretpostavke da se ne radi o asimetričnom sukobu.

U istoriji ratovanja često se dešavalo da znatno manje vojske pobjeđuju mnogo jače – upravo zato što biraju mjesto na kojem će se boriti. Prosječna osoba koja ne razmišlja o vojnoj strategiji to teško može razumjeti.

U pomorskom ratu moguće je da sa nula brodova pobijedite neprijatelja koji ih ima sto – ako on dođe na mjesto koje vama odgovara. Zato američka flota izbjegava Persijski zaliv kao đavo tamjan.