Sam na slobodi i ćuti: Saradnici u zatvoru, brat uhapšen – gdje je Milo Đukanović?

Politička slika Crne Gore danas izgleda potpuno drugačije nego prije samo nekoliko godina. U zatvoru su Vesna Medenica, Milivoje Katnić, Zoran Lazović, Aco Đukanović. Imena koja su decenijama predstavljala vrh pravosudnog, bezbjednosnog i političkog sistema sada su iza rešetaka ili pod istragama.

A Milo Đukanović – čovjek koji je bio politički centar tog sistema više od tri decenije – nalazi se na slobodi. I ćuti.

Od trenutka kada je uhapšen njegov brat, javnost nije čula nijednu javnu reakciju, nijedno saopštenje, nijedan politički komentar. Tišina traje danima. U zemlji u kojoj je svaka njegova izjava godinama imala političku težinu, odsustvo riječi sada postaje poruka samo po sebi.

Gdje je Milo?

Pitanje koje se sve češće postavlja nije samo političko, već i činjenično: da li je Milo Đukanović uopšte u Crnoj Gori?

Zvaničnih informacija nema. Nema potvrde, ali ni demantija spekulacija da se nalazi van zemlje. U političkom ambijentu opterećenom brojnim istragama i hapšenjima ljudi iz njegovog najbližeg kruga, svaka nejasnoća dobija dodatnu težinu.

Ako je u zemlji – zašto ćuti?
Ako nije – zašto javnost o tome nema jasnu informaciju?

Simbol sistema bez sistema

Đukanović je godinama bio sinonim za stabilnost vlasti, kontrolu institucija i političku moć. Njegovi najbliži saradnici danas se suočavaju sa ozbiljnim optužbama, a sistem koji je funkcionisao pod njegovim političkim pokroviteljstvom prolazi kroz najdublju krizu od obnove nezavisnosti.

U takvoj situaciji, očekivala bi se makar politička poruka – bilo da je riječ o podršci, distanci ili objašnjenju. Umjesto toga, dobili smo tišinu.

A tišina, u ovom trenutku, zvuči glasnije od svake izjave.

Da li je ovo kraj jedne epohe?

Hapšenja ljudi koji su godinama važili za nedodirljive otvaraju pitanje – da li je pravosudni proces konačno stigao do samog vrha političke piramide, ili je riječ o izolovanim epizodama?

Milo Đukanović ostaje centralna figura tog pitanja. Ne samo zbog porodičnih veza, već zbog političke odgovornosti za sistem koji je funkcionisao tri decenije.

Ako su ljudi iz njegovog najužeg kruga danas predmet istraga, onda je legitimno pitati – kako je taj sistem građen i ko je snosio političku odgovornost za njegove slabosti?

Tišina kao strategija ili nemoć?

Moguće je da je riječ o pažljivo odmjerenoj političkoj taktici. Moguće je i da je u pitanju procjena da je svaka riječ sada potencijalni rizik. Ali u političkom životu, odsustvo stava često se tumači kao slabost ili izbjegavanje odgovornosti.

Crna Gora se nalazi u periodu ozbiljnog institucionalnog preispitivanja. U tom procesu, ćutanje bivšeg predsjednika države ne može ostati neprimijećeno.

Jer dok su nekadašnji stubovi sistema u pritvoru, javnost ima pravo da zna – gdje je Milo Đukanović i da li će progovoriti.

U zemlji koja pokušava da zatvori jedno političko poglavlje, odgovori su važniji od spekulacija.