Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić govorio je na Svečanoj akademiji povodom manifestacije „Mart – mjesec srpskog jezika i književnosti“, koji je organizovao Filološki fakultet u Nikšiću.
Mandić je istakao da je srpski jezik duboko utkan u istoriju i kulturno nasljeđe Crne Gore, naglašavajući da pitanje jezika ne smije biti izvor podjela, već most razumijevanja među građanima.
Govoreći o periodu nakon referenduma i političkim procesima koji su uslijedili, Mandić je ocijenio da je bivši režim, vođen maksimom „prvo država, pa demokratija“, koristio identitetska pitanja kao sredstvo političkih podjela.
„Umjesto da nas različitosti zbliže, one su godinama korišćene kako bi se građani Crne Gore, koji su jedni drugima najbliži, što više udaljili“, poručio je Mandić.
On je podsjetio da se ove godine navršava dvadeset godina od referenduma, naglašavajući da istorija ne stoji i da su nove generacije pozvane da grade društvo na drugačijim temeljima.
„Kao što svijet nije stao ni u najtežim trenucima ljudske istorije, tako nije stao ni završetkom referenduma. Zajednica, poput rijeke, nastavlja da teče, a na nama je odgovornost da taj tok pratimo mudro i savjesno“, kazao je predsjednik Skupštine.
Istakao je da je Crna Gora nakon decenija autokratske vlasti prije nekoliko godina napravila drugačiji izbor, koji predstavlja prvi veliki korak ka njenom demokratskom ozdravljenju i obnovi slobode kao temeljne vrijednosti.
Predsjednik Mandić osvrnuo se i na pitanje službenog statusa srpskog jezika.
„Postoji li država na svijetu u kojoj jezik kojim govori najveći broj građana nije službeni jezik? Kakvu poruku time šaljemo porodici razvijenih, demokratskih evropskih zemalja kojoj težimo?“ upitao je Mandić.
Kao primjer naveo je Finsku, ističući da je u toj državi švedski jezik službeni uz finski, iako ga govori znatno manji procenat stanovništva.
U završnom dijelu obraćanja naglasio je da ne govori kao lingvista ni pravnik, već kao neko čija je dužnost da sprovodi narodnu volju.
„Ne znam ja sve ono što znaju mudriji i edukovaniji o jeziku od mene, ali sam skupio hrabrosti da sa vama podijelim moje misli iz srca i svoje riječi iz najdubljih i najboljih namjera za više dijaloga, argumenata, trpeljivosti i razumnosti.
To je put kako bi ova naša zemlja u pomirenju i razumijevanju čvrsto koračala naprijed u budućnost ljudskog i demokratskog napretka. Nadam se da ćemo zajedno uspjeti da ostvarimo ovaj plemeniti cilj i da će Crna Gora u budućnost zakoračiti kao dobar primjer stabilne, složne, ekonomski bogate zajednice srećnih i pomirenih ljudi“, zaključio je Mandić.


Jedini koji radi kako treba iz ove većine je Mandić. Da ostali rade kao on, bila bi dobitna kombinacija, ali ne rade skoro ni djelić toga. E, to je poenta priče.
Živio, Mandiću!
Mandic bi trebao da se bavi sustinski bitnim stvarina za Crnu Goru. Sto se jezika tice to je vjestacki stvorena podjela, svi govorimo istim, naskim, jezikom i odlicno se razumijemo.
ima li drzave da je vode i pare uzimaju od nje a da joj žele uništenje ka sto je ova nasa
vode je ljudi koji su podanici i sluge druge drzave ma im pare i benificije nisu nimalo mrski
sto bi reka risto
ko ovoj državi ( crnoj gori )
crkvi cpc (crnogorskom pravoslavnoj crkvi )
jeziku ( crnogorskom )
ne mislio dobro ko radio protiv nje njenog bilo kakvog uništenja a zivi u njoj i koristi sve njene dobrobiti proklet bio tri puta i tri hiljade puta i on i familija mu