Bruka bruku stiže: Suzana Mugoša ne zna ni pravo, ni osnovnoškolsku geografiju, a ni pravopis!

Naredba o pretresu telefona bivše ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić, koju je donijela sudija za istragu Višeg suda u Podgorici Suzana Mugoša, otkriva više od pravnog stava suda — otkriva nivo pismenosti, poznavanja elementarne geografije i pravničke tehnike.

U aktu se navodi da je Vesna Bratić rođena u Trebinju, „Federacija Bosne i Hercegovine“. Trebinje, međutim, nije u Federaciji BiH, već u Republici Srpskoj. To nije ni složeno ustavnopravno pitanje ni stvar tumačenja — to je osnovna geografska činjenica.

Ako sudija za istragu ne zna u kom entitetu se nalazi jedan od najpoznatijih gradova istočne Hercegovine, onda je opravdano postaviti pitanje koliko pažnje posvećuje pravnim činjenicama u predmetima o kojima odlučuje.

Na ovu konstataciju profesorica Bratić je reagovala ispravkom „NIJE“ i rukom dopisala: „Ovakva vam je svaka istina“ ispravljajući osnovnoškolsku grešku iz geografije.

Jezičke greške su posebna priča. U službenom aktu Višeg suda stoji konstrukcija „Koji telefon je pronađen“, iako se rečenica odnosi na prethodno navedeni objekat u padežu koji zahtijeva saglasnost. Dalje, piše se „na kojima se čuvaju podaci“, iako je subjekat u jednini („elektronskom uređaju“).

Formulacija „licu koje je držalac“ u datom sintaksičkom položaju pokazuje elementarnu nedosljednost u službenom izražavanju. Uz to, termin „Whats Up“ umjesto WhatsApp-a, kao i formulacija „povraćaj izbrisanih podataka“, dodatno kompromituju ozbiljnost dokumenta.

Ovo nije pitanje stila, već pitanje standarda. Sudska naredba nije školski pismeni zadatak, ali mora biti jezički precizna, logički uredna i činjenično tačna. Kada u jednom dokumentu imate pogrešan entitet, padežne greške i terminološku konfuziju, onda više ne govorimo o omaškama, već o obrascu.

S druge strane, ponašanje Vesne Bratić ispred Specijalnog državnog tužilaštva bilo je potpuno suprotno dramaturgiji koja joj se pokušava nametnuti. Stigla je nešto iza 11 časova, mirno stala pred novinare i, uz osmijeh, zamolila fotosnimatelje: „Molim da bude lepa slika“, nakon čega je ušla u zgradu. Nije bilo teatra, ni agresije, ni skrivanja.

Ona je ranije saopštila da neće dati lozinku telefona i da će uređaj, nakon okončanja postupka, poslati na nezavisnu ekspertizu u Švajcarsku. Navela je da je telefon kupljen početkom godine i da na njemu ne može biti ništa što ima veze sa događajima iz 2021. godine, zbog kojih se postupak vodi.

Ono što na telefonu može postojati, kako je naglasila, jesu privatne fotografije i razgovori sa bliskim ljudima — dakle, sadržaj koji se tiče isključivo njene i porodične privatnosti.

Njen branilac, advokat Mitar Šušić, potvrdio je da su mjere nadzora produžene, te da njegova klijentkinja nije željela da otključa uređaj iz straha od eventualne zloupotrebe privatnog sadržaja. Ukazao je i na činjenicu da je telefon kupljen svega nekoliko dana prije hapšenja, što vremenski dovodi u pitanje svaku konstrukciju o njegovoj relevantnosti za navodna d‌jela iz ranijeg perioda.

Ironično, možda je sudija Mugoša mogla pošted‌jeti sebe ove neprijatnosti da nije produžila mjeru kućnog pritvora profesorici Bratić, koja je, imajući viška vremena, uzela da čita akt i počela da ispravlja uočene propuste. Od te namjere, međutim, brzo je odustala — ne zato što grešaka nije bilo, već zato što ih je bilo previše.

Gostujući u emisiji „Kontroverza – Nedodirljivi i progonjeni“ autora Mladena Stojovića (emitovanoj 25. 02. 2026. godine na RTV Podgorica), advokat Miomir Joksimović iznio je zanimljiva zapažanja povodom određivanja pritvora prof. dr Vesni Bratić. Profesorica Bratić je u Viši sud na saslušanje povodom donošenja odluke o pritvoru dovedena 17. 02. 2026. godine oko 19:00 časova. Nakon saslušanja, branioci su napustili zgradu suda uz saopštenje da će odluka biti donijeta u toku noći ili tokom narednog dana.

Gospodin Joksimović, koji se nalazio ispred zgrade suda sa građanima pristiglim da pruže podršku, naveo je da je tom prilikom i predsjednik Ujedinjene Crne Gore, Goran Danilović, poručio okupljenima da nema potrebe da se zadržavaju jer je neizvjesno koliko će postupak trajati.

Ipak, u roku od svega sat vremena, donesena je odluka kojom se profesorici Bratić određuje pritvor. Joksimović, koji je imao uvid u rješenje napisano na više od deset strana, kao advokat koji decenijama piše podneske i složene pravne akte, odgovorno tvrdi da ne postoji ljudsko biće koje može za 60 minuta da osmisli, argumentaciju posloži logički i otkuca složen akt od preko 10 strana.

S obzirom na specifičnost optužbi, on ističe da je za takvo rješenje potrebno minimum pet do šest sati ozbiljnog rada, te da je pojava gotovog akta u tako kratkom roku jasan signal da je on bio unaprijed pripremljen.

(In4s)