Dok se svijet još privikava na to da vještačka inteligencija piše tekstove, crta slike i vozi automobile, vodeći svjetski stručnjaci već upozoravaju da je sljedeća decenija ključna za sudbinu čovječanstva. Prema njihovim prognozama, 2030. godina mogla bi da označi trenutak kada AI prestaje da bude samo alat i postaje „entitet” koji aktivno oblikuje stvarnost, društvo, pa čak i samu ideju života.
Jedan od najradikalnijih stavova iznio je profesor Benjamin Rosman sa Univerziteta Vitvatersrand u Južnoj Africi, koji tvrdi da bi vještačka inteligencija do 2030. mogla da bude registrovana kao „nova vrsta” na planeti, slično modernom čovjeku, Homo sapiensu. Drugim riječima, AI više ne bi bila shvaćena kao softver ili mašina, već kao oblik postojanja, koji ima sopstveni status u svijetu, a možda čak i određena prava, piše južnokorejski dnevni list The Chosun Ilbo.
Danska planira zakon o zaštiti crta lica od vještačke inteligencije
S druge strane, profesor Stjuart Rasel sa Univerziteta Berkli upozorava na mračniju stranu ove budućnosti. Po njegovom mišljenju, AI bi mogla da postane „omražena egzistencija”, koja bi bila krivac za razne društvene i ekonomske probleme. Rasel ističe tzv. „teoriju AI negativca”: ukoliko opšta vještačka inteligencija (AGI) počne da teži moći ili ciljevima koji nijesu u skladu sa ljudskim interesima, mogla bi da postane realna prijetnja za čovječanstvo.
Svijet u 2030.
Ova pitanja bila su tema istraživanja u kojem je južnokorejski list pitao osam vodećih svjetskih stručnjaka za AI, među njima Gerija Markusa, profesora emeritusa sa Njujorškog univerziteta, kao i futuristu Reja Kurcvejla, kako zamišljaju svijet 2030. godine i kakav će odnos ljudi imati prema vještačkoj inteligenciji.
„Novi horizonti“ digitalnog identiteta
Kurcvejl smatra da će 2029. biti godina u kojoj mašine dostižu nivo ljudske inteligencije, dok će 2030. biti prva godina u kojoj takve mašine počinju ozbiljno da utiču na društvo u cjelini. Ovdje se više ne govori o dalekoj naučnoj fantastici u budućnosti, već o veoma bliskoj realnosti, koja će doći kroz četiri godine.
Stručnjaci su se podijelili oko osnovnog pitanja: da li nas čeka utopija ili distopija? U optimističnom scenariju, AI preuzima proizvodnju, logistiku i administraciju, oslobađajući ljude da se bave kreativnošću, istraživanjem i ličnim razvojem. U pesimističnom scenariju, ljudi postaju podređeni sistemima koje više ne razumiju i ne kontrolišu, nalik svijetu iz filma „Matriks”.
Džoana Brajson, stručnjak za etiku vještačke inteligencije sa Herti škole upravljanja u Njemačkoj, smatra da prava opasnost nijesu same mašine, već ljudi koji ih koriste. Po njenim riječima, „AI je samo volan, ali čovjek je vozač”. Ako autoritarne vlade ili korporacije preuzmu kontrolu nad naprednim sistemima, posljedice mogu da budu dalekosežne.
Digitalni kolonijalizam
Pet od osam stručnjaka izrazilo je ozbiljnu zabrinutost za budućnost demokratije. Algoritamska pristrasnost, koja korisnicima prikazuje samo sadržaj sa kojim se već slažu, i deepfake tehnologije koje proizvode uvjerljive lažne snimke, mogli bi dodatno da zbune birače i potkopaju povjerenje u institucije.
Pojam „digitalni kolonijalizam” se, takođe, sve češće pominje. To je scenario u kojem nekoliko tehnoloških sila ili država preuzima kontrolu nad podacima, bezbjednošću i suverenitetom drugih zemalja.
Čak šest eksperata upozorilo je da nepostojanje „suverene vještačke inteligencije” može da postane nacionalni bezbjednosni problem. Drugim riječima, zemlje koje ne razviju sopstvene AI sisteme mogle bi da postanu zavisne od stranih tehnoloških centara moći.
Uprkos svim strahovima, nijesu svi sagovornici pesimisti.
Rajan Kalo, profesor prava i robotike sa Univerziteta Vašington, smatra da će vještačka inteligencija do 2030. dobiti sposobnost da direktno djeluje u realnom svijetu, i to ne samo kroz preporuke i analize, već kroz konkretne odluke i postupke.
Majkl Litman sa Braun univerziteta dodaje da će ljudi morati da nauče kako da „koegzistiraju” sa takvim sistemima, jer povratka više nema.
Pucanje „AI balona”
Ipak, postoje i skeptici. Džon Markof, bivši tehnološki novinar Njujork tajmsa, vjeruje da će „AI balon” razočarati mnoge, dok Geri Markus predviđa da će i 2030. vještačka inteligencija i dalje biti „nedovoljno razvijena” u odnosu na očekivanja.
Jedino oko čega su se svi složili jeste obrazovanje. U svijetu u kojem AI daje trenutne odgovore na skoro svako pitanje, ključna vještina biće postavljanje pravih pitanja. Kritičko mišljenje, provjera informacija, etika i kreativnost postaće važniji od pukog memorisanja činjenica. Stručnjaci upozoravaju da obrazovni sistemi koji se oslanjaju na reprodukciju znanja, bez podsticanja radoznalosti i analize, neće biti u stanju da pripreme nove generacije za realnost koja dolazi.
(Politika)
