Ko će odgovarati za „državni udar“: Hoće li država uhapsiti one koji su montirali i sudili u lažnom političkom procesu?

Nakon što su, poslije gotovo deset godina sudskih procesa, optuženi u slučaju tzv. „državni udar“ pravosnažno oslobođeni, pred državom Crnom Gorom otvoreno je pitanje koje se godinama izbjegavalo – ko snosi odgovornost za postupak koji je obilježio politički i pravosudni život zemlje.

Proces koji je od početka imao snažnu političku dimenziju završio je bez krivične odgovornosti optuženih, ali je ostavio ozbiljne posljedice po živote ljudi koji su godinama bili pod optužbama, pritiscima i u sudskim postupcima. Time se, logično, nameće pitanje potencijalne odštete, ali i institucionalne odgovornosti za način na koji je postupak vođen.

U pravnom smislu, oslobađajuće presude otvaraju mogućnost tužbi protiv države zbog nezakonitog lišenja slobode, povrede ugleda i dugotrajnog postupka. Takvi postupci u pravilu završavaju isplatom odštete iz budžeta, odnosno novcem građana, dok individualna odgovornost nosilaca funkcija rijetko biva utvrđena.

U javnosti se sve češće postavlja pitanje da li će odgovornost snositi tužilaštvo koje je vodilo postupak, prije svega tadašnji glavni specijalni tužilac, ili sudije koje su donosile prvostepene presude koje su kasnije pale. Posebno jer je slučaj godinama predstavljan kao jedan od ključnih bezbjednosnih procesa u državi.

Sa druge strane, pravni standardi podrazumijevaju da se tužioci i sudije ne smatraju automatski odgovornim zbog drugačijeg ishoda postupka, osim ukoliko se utvrde teške povrede zakona, zloupotrebe ovlašćenja ili svjesno kršenje procedura. Upravo tu leži suština dileme – da li je riječ o pogrešnoj procjeni ili o sistemskom problemu koji zahtijeva širu istragu.

Političke posljedice slučaja su nesporne. Proces je godinama oblikovao odnose u društvu, uticao na izbore, međunarodne odnose i percepciju bezbjednosnih prijetnji. Zbog toga pitanje odgovornosti više nije samo pravno, već i političko i institucionalno.

Ako država bude isplaćivala odštetu oslobođenima, javnost će s pravom tražiti odgovor – da li cijenu ponovo plaćaju građani, dok pojedinci koji su donosili odluke ostaju bez posljedica.

Zato se sada otvara ključno pitanje: da li će slučaj „državni udar“ ostati još jedna politička epizoda bez epiloga ili će prvi put biti utvrđeno ko je i na koji način odgovoran za postupak koji je trajao deceniju i završio se oslobađajućim presudama.