Milatović ne zna je li pošao ili došao: Prvo neće da čestita Srbiji Dan državnosti, pa na Sretenjskom prijemu priča o bratstvu

Ovih dana u Crnoj Gori je sveopšti haos i bunilo. Svak na svoju stranu vuče, svi se međusobno prozivaju, napadaju. Unaokolo hapšenja, bježanije, ai ili ne snimci odbjeglih, prijetnje, seks afere, krivične prijave… Drame ne fali. No, institucija koja bi u svemu tome trebalo da bude iznad,  stabilna i neutralno nastrojena, posrednik koji spaja nespojivo i miri naizgled nepomirljivo, nesumnjivo je institucija Predsjednika države.

Kada se Jakov Milatović obreo na čelo države, iz hiper porodično-evropejske kampanje, pričao je da će biti predsjednik svih građana. I onih kojih ga nisu glasili. Crna Gora, zemlja čuda, zaista Milatović jeste predsjednik onih koji ga nisu glasali. Pitanje je jedino da li je onih koji jesu. Eto, pomisli čovjek biće bar on neka slamka normalnosti za koju se građanin sluđen od svakodnevne hajke može uhvatiti. Kad ono, Predsjednik bi da buni narod. I to ni manje ni više nego u vezi s dobrosusjedskim odnosima sa susjednom državom. Oh, kako evropski zvuči!

Bio je Dan državnosti Republike Srbije. Jeste, to je ona nama susjedna država. Ona država s kojom su nam istorijski odnosi nesporno najbliži, sviđalo se to nekome ili ne. Ona država u kojoj nam se djeca liječe, ona država od koje najviše uvozimo. A Milatović se, iako većina birača koji su ga doveli u fotelju Srbiju gleda kao bratsku zemlju, nije udostojio da čestita praznik.

I hajde da je na tome ostao. Neće, ne voli. Principijelno stati iza svog (ne)postupanja, pa neka građani sude. Milatović nije ni tako htio. Krenulo se prvo s izgovorima da je čestitao, pa da su to neki mediji nezvanično saznali, pa da je par minuta prije ponoći uputio najljepše želje. On koji objavljuje kad prži palačinke, kad mu smeta pržena piletina ili kad dobija orden vinskih vitezova, on s čijim se koracima mora svako živi upoznati, eto baš on da čestita netransparentno. Čudna nam čuda.

Milatović, eto, od diplomatskih odnosa napravi TV šop reklamu – ni to nije sve. Na prijemu povodom Sretenja-Dana državnosti Srbije, koji je 18. februara organizovao Nj. E. ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić, pojavio se Jakov. Na prijemu povodom Dana državnosti koji prethodno nije čestitao. I bez pardona što je od svoje čestitke (i to čestitke šefa države, ako šta znači) napravio sprdnju, obratio se na prijemu.

Kaže, bratske i biske države. Toliko bratske da se bratu rođendan ne čestita. Toliko bliske da se ima slobode navodno obratiti u kasnim večernjim časovima.

„Brate, nek ti je srećan rođendan, iako ti za pet minuta više rođendan neće biti. Nema veze, braća smo, a ja zovem u pet do dvanaest po slobodi. Možda nisam ni zvao, ko će znati!“