Gegaj za Borbu: Riječ “šiptar” je uvredljiva, projekat “Velike Albanije” pripada prošlosti

Albanski narod je vjekovima pokazivao lojalnost državi Crnoj Gori i privrženost vrijednostima multietničkog sklada i građanskog suživota. Po svjedočenju Marka Miljanova, ali i brojnim drugim istorijskim izvorima, kod oba naroda su duboko bili ukorijenjeni principi čojstva i junaštva – “junaštvo je braniti sebe od drugoga, a čojstvo braniti drugoga od sebe samog”, poručio je za portal Borba Nikola Gegaj, funkcioner Demokrtaske partije socijalista (DPS).

Albanci i Crnogorci dijele vjekovni suživot zasnovan na čojstvu i junaštvu

„Upravo je Marko Miljanov svojim djelom “Primjeri čojstva i junaštva” dao autentičnu sliku Albanaca. Postoje brojni konkretni primjeri njihove odanosti Crnoj Gori. Navešću jedan od najupečatljivijih. Nakon Balkanskih ratova trebalo je razgraničiti Crnu Goru i Albaniju. Na području Malesije boravila je međunarodna komisija. U kući porodice Ujkić (Ujkaj), koja se nalazila na izuzetno zahtjevnom terenu, glava porodice je francuskom predstavniku komisije rekla: “U ovom pištolju su dva metka – jedan za tebe i jedan za mene. Da znaš da moja kuća mora ostati u Crnoj Gori.” I tako je i bilo. Ovo bratstvo poznato je i kao jedan od najboljih čuvara crnogorske granice“, navodi Gegaj.

Kako komentarišete sve češće pominjanje projekta “Velike Albanije”, uključujući tvrdnje o navodnoj podršci koju tome daju Albanci u Crnoj Gori?

Odnosi Crne Gore sa susjedima mogu da posluže kao model regionu. Ideje o promjenama nacionalnih i etničkih granica na Balkanu, kao i koncepti “velikih država”, neutemeljene su i anahronične.

U svakom pluralističkom društvu mogu se čuti različiti tonovi, ali oni ne predstavljaju zvanične državne politike. Projekat “Velike Albanije” pripada prošlosti. Živimo u vremenu u kojem su balkanski narodi raspoređeni u različitim državama, i nijedna država na Balkanu nije etnički homogena.

Takve teze su opasne i podsjećaju na ludilo kroz koje je region prošao devedesetih godina. Crna Gora je tada, uprkos izazovima, uspjela da sačuva mir i pokaže da nacionalna raznolikost nije slabost, već bogatstvo. Spoljno-politički prioritet Crne Gore je članstvo u Evropskoj uniji, a isti cilj imaju i naši susjedi.

Mnogi Albanci iz Crne Gore danas žive širom svijeta. Da li ta činjenica opravdava uvođenje dvojnog državljanstva?

I mnoge veće države Evrope i svijeta ne dozvoljavaju dvojno državljanstvo, upravo radi zaštite suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Ovo pitanje zahtijeva ozbiljan i odgovoran pristup.

Ne smije se dozvoliti da bilo kakve političke inicijative dovedu u pitanje građanski i državotvorni karakter Crne Gore. Potrebno je voditi računa o stabilnosti države i regiona.

Svjedočimo rastu nacionalizma i govora mržnje. Kako to komentarišete?

Izražavam zabrinutost zbog radikalizacije javnog prostora i sve učestalijih nacionalističkih i šovinističkih ispada. Političari moraju biti svjesni da su prolazni, a da je obaveza svih nas da sačuvamo multikulturalnost kao temelj društva.

Manjinski narodi i njihova kulturna, vjerska i istorijska baština predstavljaju bogatstvo, a ne sredstvo dnevne politike. Crna Gora je prostor na kojem su se vjekovima dodirivale i prožimale različite civilizacije, ostavljajući nam dragocjeno nasljeđe.

Albanci se ponekad nazivaju uvredljivim terminom “šiptar”. Vaš komentar?

Prije nekoliko godina pravosnažno je potvrđeno da taj izraz predstavlja uvredu za Albance. Još prije više od 20 godina, kao poslanik u tadašnjem Parlamentu državne zajednice Srbija i Crna Gora, reagovao sam na upotrebu tog termina.

Rekao sam da je to uvreda za jedan od najstarijih naroda na Balkanu, koji ima časno mjesto u evropskoj i svjetskoj civilizaciji. Nakon te polemike, taj izraz više nije korišćen u saveznom parlamentu. Poštovanje počinje jezikom.

Treba se ugledati na Švajcarsku

Kako gledate na prebrojavanje građana po nacionalnoj osnovi?

Prebrojavanje po nacionalnoj osnovi nije dobro za građansko društvo. Crna Gora može napredovati samo kao demokratska i građanska država.

Najbolji primjer za mene je Švajcarska, organizovana kao multinacionalna država još od 1291. godine. Danas je to prosperitetna zemlja u kojoj zajedno žive pripadnici različitih naroda i vjera.

Slične primjere nalazimo u Belgiji, Ujedninjem Američkim Državama, Belgiji, Francuskoj, Ujedinjenom kraljevstvu, Njemačkoj i Luksemburgu.

Jedini nacionalizam koji je potreban Crnoj Gori jeste ustavni patriotizam – poštovanje Ustava, državnih obilježja, zakona i pravne države. Po etnicitetu možemo biti različiti, ali kao državljani Crne Gore moramo je staviti iznad svega.

Kako gledate na pitanje Kosova?

Kada je riječ o Kosovu, postojala su tri modela: kontrola iz Beograda, protektorat Ujedinjenih nacija i nezavisnost. Prvi model završio se ratom 1999. godine i pokazao se neodrživim. Drugi je bio privremeno rješenje.

Zbog neodrživosti prva dva modela, otvoren je put trećem – nezavisnosti. Stabilnost regiona mora biti prioritet.

Sa zadovoljstvom idem u Beograd

Kakvi su Vaši utisci iz Beograda, gdje ste boravili kao savezni poslanik?

Beograd je evropska metropola. Tokom tri i po godine boravka imao sam profesionalne i prijateljske odnose sa mnogim ljudima. Iako su svi znali da sam po nacionalnosti Albanac i politički vrlo aktivan, nikada nijesam doživio provokaciju na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi.

Naprotiv, uživao sam uvažavanje. I danas sa zadovoljstvom odlazim u Beograd i susrećem se sa prijateljima koje sam tamo stekao.