U javnosti se ponovo otvaraju pitanja u vezi sa takozvanim „Epsteinovim fajlovima“ i imenima koja se u njima pominju, među kojima se u pojedinim medijskim interpretacijama navodi i Marina Abramović. Međutim, važno je napraviti jasnu razliku između činjenica i spekulacija.

U do sada objavljenim dokumentima iz istraga povezanih sa Džefrijem Epstinom, ime Marine Abramović jeste pominjano u određenim kontekstima – ali to, samo po sebi, ne znači nikakvu krivičnu odgovornost niti učešće u bilo kakvim nezakonitim radnjama. U brojnim slučajevima u tim dokumentima se nalaze imena osoba koje su bile na događajima, u kontaktima ili u širem društvenom krugu, bez dokaza o bilo kakvom krivičnom djelovanju. Biti pomenut u nekom fajlu nije isto što i biti optužen ili osuđen.

S druge strane, politička dimenzija cijele priče u Crnoj Gori gotovo je neizbježna. Marina Abramović je dobitnica Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja. Ukoliko bi se – hipotetički – pojavile nove, ozbiljne i pravno relevantne činjenice koje bi ukazivale na bilo kakvu kompromitujuću ulogu, otvorilo bi se pitanje javne i političke odgovornosti onih koji su nagradu dodijelili, kao i eventualne inicijative za preispitivanje te odluke.

Međutim, bez pravosnažnih presuda i konkretnih dokaza, svaka politička reakcija zasnovana isključivo na medijskim spekulacijama predstavljala bi presedan i opasan teren za zloupotrebu. U tom slučaju bi nagrade, priznanja i javni status zavisili od talasa društvenih mreža, a ne od činjenica.

Ako bi DPS ili bilo koja druga partija pokrenula inicijativu za oduzimanje Trinaestojulske nagrade na osnovu nepotvrđenih navoda, to bi prije svega bilo političko pitanje, a ne pravno. Takav potez bi se mogao tumačiti i kao pokušaj političkog distanciranja ili simboličkog pranja ruku, zavisno od konteksta i motiva.

U ovom trenutku, ključno je zadržati elementarni princip: teret dokaza je na onome ko optužuje, a javni sud ne može zamijeniti sudsku presudu. Sve drugo ulazi u zonu spekulacije i političkog marketinga.

Tagovi