Godinu dana nakon što su revizori prvi put javno upozorili da medicinski otpad u Crnoj Gori završava tamo gdje ne smije – i da se u pojedinim slučajevima miješa sa komunalnim – novi izvještaj Državne revizorske institucije pokazuje da se država i dalje spotiče o iste, elementarne stvari: nema pouzdanog praćenja, nema centralnih podataka i nema sistema koji može da garantuje da ono što nastaje u bolnicama i ambulantama, od infektivnog do patoanatomskog otpada, zaista ide propisanim putem.
Bilans je precizan i porazan: od 30 preporuka koje su date u reviziji „Uspješnost upravljanja medicinskim otpadom“, realizovano je pet, devet je u fazi realizacije, za dvije se revizor nije mogao uvjeriti u status, dok je 14 preporuka – nerealizovano.
U jeziku revizije to zvuči administrativno, ali u stvarnosti znači da sistem i dalje radi „na povjerenje“: na dobru volju pojedinih ustanova, na parcijalne nabavke, na improvizaciju i na odsustvo jedinstvene kontrole. DRI je izvještaj o realizaciji preporuka usvojila 5. februara 2026. (Kolegijum: Branislav Radulović i Siniša Čađenović), nakon što je od subjekata revizije prikupljala izvještaje i urgirala tamo gdje ih nije bilo.
Rupe u podacima
Prošle godine, nakon objave osnovne revizije, u javnosti su snažno odjeknuli nalazi da se medicinski otpad u pojedinim slučajevima odlaže zajedno sa komunalnim, da završava u kontejnerima, te da država nema jedinstven uvid u tokove i količine otpada. Posebno je istican patoanatomski otpad – biološki materijal koji traži najstroži tretman – kao segment bez sistemskog rješenja i bez pouzdane evidencije.
Najnoviji izvještaj DRI sada pokazuje što je država uradila nakon tog alarma: u najvećem dijelu – nije uradila dovoljno.
Ministarstvo s isteklim planovima
Jedan od najkonkretnijih i najvažnijih djelova ovogodišnjeg dokumenta odnosi se na Ministarstvo zdravlja, gdje DRI bilježi da tri preporuke nijesu realizovane (U5, U13, U16), jedna je u fazi realizacije (U8), a za jednu se revizor nije mogao uvjeriti u status (U14).
Ključna preporuka (U5) ide u srž problema: Ministarstvo zdravlja treba da obezbijedi efikasan način praćenja realizacije Plana upravljanja medicinskim otpadom – kroz plan monitoringa koji mora precizno definisati koje podatke država prikuplja, iz kojih izvora, kada se mjerenja vrše, kojim metodama se podaci prikupljaju i provjeravaju, i ko je odgovoran da ih prikuplja, verifikuje i analizira. DRI insistira na kontinuiranom praćenju kako bi se korektivne mjere predlagale na vrijeme.
Zabrinjavajuće je obrazloženje koje je samo Ministarstvo dalo revizorima: ukazuje da su Državni plan upravljanja otpadom i Plan upravljanja medicinskim otpadom istekli još 2020. godine, da novi planovi još nijesu donijeti, kao i da je Nacionalna strategija upravljanja medicinskim otpadom istekla 2012, a nova do danas nije usvojena. U prevodu: monitoring se traži, ali država priznaje da radi bez ažuriranih strateških dokumenata – bez jasno definisanih dugoročnih ciljeva i pravca razvoja sistema.
To je ta „praznina“ koju osjeti čitav lanac: bez strategije, planova i monitoringa, ne postoji realan mehanizam da se uoče rizici, propusti, odstupanja u ustanovama, niti da se zna što se popravlja, a što se samo formalno vodi kao „aktivnost“.
Ekologija bez provjerljivih tragova
U dijelu koji se tiče Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, DRI bilježi da je morala slati urgenciju 23. septembra 2025. godine zbog nedostavljanja akcionog plana i izvještaja o preduzetim radnjama. Ministarstvo je istog dana dostavilo pisano izjašnjenje, ali nije ispunilo Obrazac 2 (standardizovani izvještaj o realizaciji preporuka predviđen smjernicama DRI).
Kolegijum DRI je zaključio da je kod ovog subjekta šest preporuka u fazi realizacije, a za jednu preporuku se revizor nije mogao uvjeriti u status. DRI traži novi izvještaj u roku od 12 mjeseci i nastavlja praćenje.
Ovo je ona vrsta nalaza koja naizgled zvuči proceduralno, ali je suštinski važna: bez pravilno dokumentovanih dokaza, „faza realizacije“ ostaje tvrdnja, a ne činjenica.
KCCG bez kanti
U Kliničkom centru Crne Gore DRI konstatuje da je formalno realizovana preporuka koja se odnosi na imenovanje lica zaduženog za upravljanje medicinskim otpadom. Time je ispunjen jedan od osnovnih preduslova da se ovom oblašću uopšte neko bavi na sistemskom nivou.
Međutim, DRI navodi da imenovanje nije praćeno stvarnim uspostavljanjem sistema.
Najznačajnija nerealizovana preporuka odnosi se na obezbjeđivanje adekvatnih posuda za odlaganje infektivnog i potencijalno infektivnog otpada na svim odjeljenjima Kliničkog centra. Revizori konstatuju da takva oprema ne postoji na svim organizacionim jedinicama, što znači da se razvrstavanje otpada ne može sprovoditi dosljedno.
Bez odgovarajućih kanti i posuda na mjestu nastanka otpada, zdravstveni radnici nemaju tehničke uslove da razdvajaju opasan i neopasan otpad u skladu sa propisima, pa se povećava rizik od miješanja infektivnog otpada sa drugim tokovima.
Druga nerealizovana preporuka odnosi se na donošenje internih akata kojima bi se precizno uredile obaveze izvještavanja, kontrole i odgovornosti u vezi sa upravljanjem medicinskim otpadom unutar KCCG-a. DRI navodi da takva akta nijesu donijeta, zbog čega ne postoji jasno propisan lanac odgovornosti – ko prikuplja podatke, ko ih provjerava, kome se dostavljaju i u kojim rokovima.
U praktičnom smislu, to znači da KCCG ima imenovano lice za ovu oblast, ali nema sistem koji toj funkciji daje stvarni sadržaj. Upravljanje medicinskim otpadom ostaje zavisno od parcijalnih rješenja i pojedinačnih inicijativa, umjesto da bude standardizovan i kontrolisan proces.
DRI zaključuje da Klinički centar Crne Gore nema uspostavljen cjelovit i funkcionalan sistem upravljanja medicinskim otpadom.
OB Nikšić: sistem ne funkcioniše
Za Opštu bolnicu Nikšić DRI konstatuje da je od više preporuka realizovana samo jedna, dok su sve ostale nerealizovane.
Iako je u izvještaju navedeno da je bolnica napravila određeni formalni pomak, revizori naglašavaju da i dalje nije uspostavljen sveobuhvatan sistem koji bi obezbijedio zakonito, bezbjedno i kontrolisano upravljanje medicinskim otpadom.
Nerealizovane preporuke odnose se na uspostavljanje jasnih procedura za razvrstavanje otpada, obezbjeđivanje odgovarajuće opreme za odlaganje infektivnog i potencijalno infektivnog otpada, uspostavljanje evidencija o količinama i vrstama otpada te jasno definisanje odgovornosti zaposlenih i organizacionih jedinica.
DRI konstatuje da u bolnici ne postoje svi tehnički i organizacioni uslovi da se medicinski otpad zbrinjava u skladu sa propisima.
Drugim riječima, sistem u Nikšiću funkcioniše bez jasnih pravila, bez pouzdanih podataka i bez mehanizama kontrole, što otvara prostor za nepravilnosti i povećava rizik po zaposlene i pacijente.
OB Bar: najteži izvještaj
Nalaz za Opštu bolnicu Bar je najteži u cijelom izvještaju. DRI izričito navodi da nijedna od preporuka koje se odnose na ovu ustanovu nije realizovana. To znači da bolnica nema uspostavljen funkcionalan sistem upravljanja medicinskim otpadom, nije obezbijedila adekvatnu opremu za razvrstavanje i odlaganje otpada, nema uspostavljene procedure, nema pouzdane evidencije o količinama i vrstama otpada.
Revizori navode da Opšta bolnica Bar nije dostavila dokaze koji bi potvrdili bilo kakav napredak u ovoj oblasti.
DRI je zbog toga naložila da bolnica u roku od 12 mjeseci dostavi novi izvještaj o realizaciji preporuka, uz najavu da će se stanje ponovo provjeravati.
U praksi, ovo znači da se stanje u ovoj ustanovi, kada je riječ o medicinskom otpadu, nije suštinski promijenilo od momenta kada je revizija prvi put sprovedena.
KBC Berane: nema kadra za ovu oblast
Kod KBC Berane DRI konstatuje da ustanova još nije zaposlila niti imenovala stručno lice sa odgovarajućim zvanjem za upravljanje medicinskim otpadom.
Bolnica je u izjašnjenju navela da planira izmjenu sistematizacije radnih mjesta, ali revizori naglašavaju da se preporuka i dalje smatra nerealizovanom.
Bez stručnog kadra zaduženog za ovu oblast, prema ocjeni DRI, nije moguće uspostaviti sistem upravljanja medicinskim otpadom, niti obezbijediti kontrolu nad procesima razvrstavanja, skladištenja i predaje otpada.
To znači da se u KBC Berane medicinskim otpadom upravlja bez jasnog nosioca odgovornosti.
Rizik i rast troškova
Izvještaj o realizaciji preporuka je tehnički dokument, ali posljedice su vrlo „žive“.
Kad nema adekvatne opreme za razdvajanje infektivnog otpada na odjeljenjima, raste vjerovatnoća da se opasni tokovi pomiješaju sa neopasnim. Kad nema monitoringa i jedinstvene evidencije, država ne može znati ni da li sistem „curi“ – da li dio otpada završava mimo propisanih tokova. A kad se postupci u ustanovama potvrđuju samo izjašnjenjima bez standardizovanih dokaza, onda ni kontrola nema oslonac.
Tu se otvara i finansijski sloj koji se često prećuti: loš sistem otpada uvijek je skuplji od dobrog. Plaća se kroz hitne nabavke, vanredne transportne aranžmane, veće troškove tretmana kada se otpad ne razdvaja pravilno, kroz rizik od inspekcijskih kazni, ali i kroz indirektne troškove – od povreda i bolovanja do reputacionih udara po ustanove i državu.
Godinu kasnije: ista pitanja, novi bilans
Prošle godine je glavna slika bila uznemirujuća: medicinski otpad u kontejnerima, miješanje sa komunalnim, patoanatomski otpad bez sistemskog rješenja i država bez podataka.
Ove godine slika je formalno drugačija, ali suštinski slična: DRI je prebrojala što je urađeno – i ustanovila da je većina preporuka ostala nezavršena. Zbog toga traži nove izvještaje u roku od 12 mjeseci i nastavlja praćenje.
To je, u najkraćem, razlika između „upozorenja“ i „odgovornosti“: prošle godine je problem bio opisan, ove godine je izmjereno koliko je država stvarno reagovala.
Odgovornost Vlade
Nalazi DRI otvaraju i direktno pitanje odgovornosti Vlade, jer je najveći dio nerealizovanih preporuka vezan upravo za resore kojima rukovodi izvršna vlast – prije svega Ministarstvo zdravlja i Ministarstvo ekologije. Istečeni državni planovi, nepostojanje važeće strategije upravljanja medicinskim otpadom i izostanak monitoringa nijesu tehnički propusti, već političke odluke – ili njihovo odsustvo. Bez jasnih ciljeva, rokova i obavezujućih dokumenata, sistem ostaje bez pravca, a odgovornost se razvodnjava između institucija. U takvom ambijentu, revizorski nalazi se ponavljaju iz godine u godinu, dok se stvarni problemi prebacuju u budućnost.
EU nije preporučila, nego dala obaveze
U izvještajima Evropske komisije o Crnoj Gori upravljanje otpadom, uključujući medicinski, kontinuirano se navodi kao jedno od osjetljivih pitanja u poglavljima koja se tiču zaštite životne sredine i javnog zdravlja. Od države se traži jačanje institucionalnih kapaciteta, uspostavljanje pouzdanih evidencija, unapređenje monitoringa i dosljedna primjena propisa. Nalazi DRI pokazuju da Crna Gora i dalje ima značajan jaz između onoga što je normativno propisano i onoga što se sprovodi u praksi. U evropskom okviru, upravljanje medicinskim otpadom nije stvar dobre volje, već mjerljiva obaveza – i dio procjene ukupne spremnosti države da zaštiti zdravlje svojih građana.
(Pobjeda)
