Dok gradonačelnik Podgorice Saša Mujović optužuje Aleksandra Vučića da se „igra sa zdravim razumom naroda Crne Gore“, građani s pravom postavljaju pitanje – ko se zaista poigrava državom i njenim institucijama? I sa zdravim razumim ljudi koji žive u Crnoj Gori.

Zdrav razum građana Crne Gore ne vrijeđa Aleksandar Vučić. Zdrav razum je uvrijeđen onog dana kada je Miloš Medenica, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, nestao iz države, a da niko u bezbjednosnom sistemu nije preuzeo odgovornost. Zdrav razum je ponižen kada iz Crne Gore pobjegne i bivša specijalna tužiteljka Lidija Mitrović, takođe osuđena, a institucije se međusobno optužuju umjesto da objasne kako je to moguće.

Foto: Printscreen

Zdrav razum je ponižen kada presuđeni ljudi napuštaju državu kao da prelaze ulicu, a Vlada se ponaša kao da je riječ o administrativnom propustu. Kada nema ostavki. Kada nema smjena. Kada nema političke odgovornosti.

Vrijeđanje zdravog razuma je i seks-afera koja potresa državne strukture, dok se javnost zatrpava spinovima i pričama o spoljnim neprijateljima. Vrijeđanje razuma je i činjenica da se, umjesto suočavanja sa unutrašnjim slabostima, stalno poteže ista karta – Srbija i Vučić kao univerzalni krivci za sve.

Građani Crne Gore nijesu naivni. Oni vide da je problem u sistemu koji ne funkcioniše, u institucijama koje ne kontrolišu procese, u Vladi koja ne isporučuje odgovornost. Ako neko urušava povjerenje u državu, onda su to oni koji su preuzeli upravljanje njom, a nijesu pokazali sposobnost da je drže pod kontrolom.

I dok se javnosti nudi narativ o navodnim spoljnim uticajima, otvorena su pitanja o koncesiji za Aerodrome Crne Gore. Zašto se žuri? Zašto su se dešavale političke smjene upravo u momentima kada je proces koncesije postao ključna tema? Zašto se stiče utisak da se pojedini ponuđači favorizuju, dok se druga mišljenja uklanjaju iz procesa odlučivanja?

Ako je neko ugrozio zdravi razum građana, onda je to politika koja ne preuzima odgovornost za bjekstva presuđenih, za bezbjednosne propuste i za sumnje u transparentnost strateških odluka.

Crnoj Gori ne trebaju dežurni krivci preko granice. Crnoj Gori treba odgovorna vlast. A odgovornost počinje tamo gdje se donose odluke – u Podgorici, a ne u Beogradu.

Tagovi