Dok se u kabinetima donosioca odluka i statističkim zavodima januar 2026. godine vjerovatno bilježi kao još jedan mjesec „kontinuiranog rasta“, na crnogorskim ulicama i u redovima ispred apoteka taj rast ima sasvim drugačije lice.
Lice čovjeka koji nakon čitavog radnog vijeka dobije povišicu od 0,38 odsto. To nije ekonomski parametar, to je dijagnoza stanja jednog društva koje je prestalo da crveni pred svojim najstarijim građanima.
Kada tu cifru svedete na nivo običnog čovjeka, onog koji ne barata milionima već prebrojava sitninu pred kasom, dobijate surovu, skoro pa nadrealnu računicu.
Za to povećanje prosječan penzioner može kupiti tek dvije kutije bromazepama.
Ovakva „povišica“ zapravo je uvreda upakovana u birokratsku formu.
Ona služi samo tome da se lakše podnese nepodnošljivo – da se zaboravi praznina u frižideru, da se potisne osjećaj gladi i da se nekako, pod dejstvom sedativa, preživi još jedan mjesec u kojem su cijene osnovnih namirnica odavno otišle u nebo, dok se penzije pomjeraju tek mikroskopskim pomacima.
Država koja svojim penzionerima umjesto dostojanstva nudi hemijsku utjehu, zapravo im poručuje da su teret kojeg se treba sjećati samo pred izbore.
Pitanje je, međutim, koliko dugo jedna nacija može da opstaje na „bromazepam ekonomiji“. Jer, dok se jedni bave statističkim trikovima i procentima koji ne znače ništa, drugi se bore da zaborave sopstvenu bijedu.
U zemlji u kojoj je životni vijek sveden na vrijednost dvije kutije lijeka za smirenje, mir koji vlada nije ništa drugo do tišina očaja.
Penzioneri mogu sa povišicom kupiti 10 praznih plastičnih kesa u markete jer je njihova cijena od prvog februara povećana sa 0,15 centi na 0,17 centi. Ova količina kesa koju mogu kupiti penzioneri je dokaz uspješne ekonomske i socijalne politike ove Vlade. Bravoooo!!!