Politički rijaliti se dogodio samo zbog fotelja: Slučaj Vukšić – Pajković ogolio tragediju crnogorskog društva – da „ovakve“ svi građani plaćaju…

Kao građanin Crne Gore, teško je ostati ravnodušan pred skandalom koji danima potresa javnost, a u kojem glavne uloge imaju ljudi koje svi mi plaćamo da obavljaju najodgovornije državne funkcije. Umjesto da se bave pravdom, institucijama i interesima građana, svjedočimo nečemu što liči na obračun iz rijalitija, samo sa mnogo opasnijim posljedicama. Naravno da je riječ o seks aferi u dvojcu Pajković – Vukšić. I sve dok građani Crne Gore, a uz pomoć i regionalnih medija „pumpaju“ čitavu tu priču najporaznija je činjenica da je ovaj politički „pozeraj“ živio na račun svakog građanina Crne Gore!

Ono što se u javnosti pokušava predstaviti kao „seks-afera“, u suštini djeluje kao prljavi sukob oko moći, pozicija i fotelja.U trenutku kada su se interesi razišli, u javnost je izbačen sav prljavi veš, bez ikakvog obzira prema institucijama, državi ili građanima.

To se može naslutiti i iz saopštenja Uprave policije gdje je navedeno da se osnovano sumnja da je M.P. krivično djelo počinila na način što je 10.10.2024. godine, bez saglasnosti oštećenog, uzela njegov mobilni telefon, nakon čega je sa istog uređaja poslala više uvredljivih fotografija i poruka licima poznatim oštećenom, stvarajući lažan utisak da navedene poruke i fotografije šalje lično oštećeni D.V., čime je narušila njegov ugled i privatnost.

„Nakon navedenog događaja, oštećeni je telefonskim putem kontaktirao M.P. i tom prilikom joj uputio riječi uvredljivog sadržaja, koje je M.P., u namjeri da ih iskoristi kao sredstvo pritiska i prinude, tajno audio-snimila. M.P. je potom navedeni audio-snimak 20.03.2025. godine, putem aplikacije „Signal“, dostavila oštećenom, uz riječi prijeteće sadržine i izričit zahtjev da odustane od kandidature za poziciju sudije Ustavnog suda, čime je kod oštećenog izazvala osjećaj straha i pritiska“, zaključili su u saopštenju.

Dakle – ponovo fotelje! I zbog fotelja građani Crne Gore sada mogu da gledaju sav prljav veš koji je iznikao iz svega toga. Građani danas gledaju kako se međusobno optužuju za ucjene, prijetnje, krađe telefona, manipulacije i pritiske oko sudijskih i drugih funkcija. I s pravom se pitaju: da li je moguće da se o sudbini pravosuđa, bezbjednosti i države odlučuje u ovakvom ambijentu ličnih obračuna i kompromitacija?

Posebno je poražavajuće što su u ovom slučaju lične ambicije ogoljene do kraja.

Sve maske su pale.

Iza velikih riječi o reformama, vladavini prava i institucijama, ostali su samo sujeta, interes i borba za uticaj. A cijenu toga ne plaćaju akteri afere, već ugled države i povjerenje građana, koje je ionako ozbiljno narušeno.

Kada državni funkcioneri jedni o drugima iznose optužbe koje više liče na privatne osvete nego na institucionalne probleme, tada više nije riječ o pojedincima, već o sistemskoj sramoti. Jer sistem koji dozvoljava da ovakvi ljudi dođu na najodgovornije pozicije, a zatim se javno razvlače po naslovnicama, mora se ozbiljno preispitati.

Na kraju, ostaje gorak utisak da u ovoj priči nema pobjednika. Ima samo poraženih: institucije, država i građani. A akteri bi, bez obzira na ishod sudskih postupaka, morali da osjete barem minimum stid i odgovornost, jer ono što su iznijeli jedni o drugima ne govori samo o njima, već i o načinu na koji se vlast doživljava — kao plijen, a ne kao služba građanima.