Sramota i bruka Milojka Spajića: Tivatski aerodrom kao nova meta Zagreba, ćutanjem Podgorica priznaje podanički odnos prema Hrvatskoj!

Izjava hrvatskog ministra spoljnih poslova Gordan Grlić Radman da se tivatski aerodrom nalazi na „hrvatskom zemljištu“ nije lapsus, niti diplomatska greška. To je svjesna politička poruka i nastavak dugotrajne strategije Zagreba da Crnu Goru tretira kao teritoriju bez kičme, države bez samopoštovanja i vlasti bez glasa.

Hrvatska već mjesecima sistematski ponižava Crnu Goru – kroz pitanje Morinja, broda „Jadran“, imovine u Boki, istorijskih interpretacija, simbolike, pa sada i kroz otvoreno posezanje za teritorijom. Svaki put granice se pomjeraju malo dalje. Ne zato što Hrvatska ima pravo, već zato što ima sagovornike koji ćute.

Najporazniji dio ove priče nije ono što govori Zagreb. Najporaznije je ono što se ne govori iz Podgorice.

Premijer Milojko Spajić i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović ponovo biraju taktiku ponizne tišine. Nema demantija. Nema protesta. Nema note. Nema jasne poruke da je Tivatski aerodrom crnogorski i da će to ostati. Ima samo muk – onaj najopasniji oblik politike, jer protivnik ga tumači kao dozvolu.

Postavlja se legitimno pitanje: šta je sramnije – bezočna izjava hrvatskog ministra ili podaničko ponašanje crnogorskog državnog vrha? Da li je veći problem tuđa drskost ili domaća servilnost?

Jer ovo više nije diplomatski nesporazum. Ovo je test državnosti. A Crna Gora taj test, iz dana u dan, pada.

Dok se Srbi u Crnoj Gori optužuju da „ruše državu“ jer traže elementarna prava, Zagreb otvoreno dovodi u pitanje teritorijalni integritet zemlje – i to bez ikakve reakcije vlasti. To jasno pokazuje kome se smije, a na koga se viče. Kome se popušta, a nad kim se demonstrira „čvrstina“.

Ako se na ovakve izjave ne odgovori odmah, jasno i nedvosmisleno, sljedeći korak neće biti izjava – biće zahtjev. A poslije zahtjeva dolazi pritisak. Tako počinje gubitak države, ne tenkovima, nego tišinom.

Ćutanje pred Zagrebom, a galama prema sopstvenim građanima, nije politika. To je poniženje. I ono ima ime i prezime.

Crna Gora ili će početi da se ponaša kao država – ili će nastaviti da služi kao prostor na kojem drugi mjere koliko daleko mogu da idu.