Ako je premijer Milojko Spajić zaista iskren kada kaže da je Skupština Crne Gore pravo mjesto za pokretanje i razmatranje inicijative o statusu srpskog jezika, onda danas na sjednici Vlade mora to da potvrdi djelima, a ne opštim frazama.

Jedini logičan i politički pošten korak jeste da se Spajić javno obaveže da će poslanici Pokreta Evropa sad podržati inicijativu DNP-a i omogućiti da ona uđe u skupštinsku proceduru. Sve drugo bi značilo da se iza poziva na „širi društveni dijalog“ zapravo krije namjera da se pitanje razvlači, relativizuje i na kraju – gurne pod tepih.

Jer, Skupština nije apstraktan pojam. Skupštinu čine konkretni poslanici sa imenima i prezimenima. Ako premijer smatra da se o srpskom jeziku treba raspravljati u parlamentu, onda mora biti spreman da preuzme političku odgovornost i da obezbijedi podršku onih koji su ga doveli na vlast. U suprotnom, njegova izjava ostaje prazna forma, bez ikakve stvarne namjere da se problem riješi.

Danas je, dakle, dan istine. Ako Spajić na sjednici Vlade izbjegne jasno izjašnjenje i ne pruži nedvosmislenu podršku inicijativi DNP-a, biće jasno da mu nije cilj dijalog, već kupovina vremena i razbijanje parlamentarne većine. Takvo ponašanje ne bi bilo izraz državničke odgovornosti, već političkog manevrisanja na štetu stabilnosti vlasti.

Srpski jezik nije tehničko pitanje, niti provokacija, već pitanje elementarnog poštovanja realnosti i volje velikog dijela građana Crne Gore. Premijer koji tvrdi da želi institucionalno rješenje mora to da pokaže tamo gdje se odluke donose – u Skupštini. Sve drugo je izgovor.

Ako danas izostane jasna obaveza, biće očigledno da Milojko Spajić ne traži kompromis, već alibi za sukob sa koalicionim partnerima i svjesno gura Vladu u političku krizu.

Tagovi