Koncentracioni logor Jasenovac, uspostavljen u okviru Nezavisne Države Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata, smatra se jednim od najstrašnijih logora u okupiranoj Evropi.

U njemu su, na sistematski i svirep način, ubijani Srbi, Jevreji, Romi i politički protivnici ustaškog režima. Iako je od njegovog zatvaranja prošlo više od osam decenija, Jasenovac i dalje ostaje mjesto dubokih istorijskih sporova, različitih tumačenja i političkih kontroverzi.

Jedna od tih kontroverzi tiče se navodne sudbine dokumentacije o zločinima u Jasenovcu, ali i političkog sukoba koji je 1966. godine doveo do pada Aleksandra Rankovića, tada jednog od najmoćnijih ljudi u Jugoslaviji.

Šta je tvrdio Borisav Jović
Bivši predsjednik Predsjedništva SFRJ Borisav Jović je prije nekoliko godina u intervjuu za Objektiv iznio tvrdnju da je Josip Broz Tito još sredinom šezdesetih godina, navodno u najstrožoj tajnosti, naredio da se obimna dokumentacija o ustaškim zločinima u Jasenovcu prebaci u Vatikan.

Prema Joviću, riječ je bila o hiljadama stranica dokumenata koji su sadržavali imena žrtava i počinilaca.

Jović je tvrdio da je za tu operaciju Tito imao pomoć Ivana Steve Krajačića, visokog hrvatskog partijskog funkcionera i šefa bezbjednosnih struktura u Hrvatskoj.

Prema toj verziji događaja, Aleksandar Ranković je za postojanje tog tajnog premještanja saznao posredno – preko jugoslovenskih diplomatskih kanala u Rimu i Vatikanu.

Crv sumnje izazvao erupciju
– Ranković je sasvim slučajno saznao šta je Tito uradio, i to od našeg ambasadora pri Svetoj stolici, koji je to doznao unutar Vatikana. Pitao ga je kako je to učinjeno bez njegovog znanja. Tita je zgranulo kako je Ranković to mogao da otkrije, pa je zaključio da ovaj sigurno ima paralelnu obavještajnu službu, koja ga špijunira s namjerom da ga diskredituje i ukloni s vlasti. Zato je odlučio da ga se riješi – tvrdio je Jović.

Taj crv sumnje u Titovoj glavi, kako je naveo Jović, izazvao je svu erupciju reakcija koja je prethodila smjenjivanju Rankovića, a da nikad nije rečena prava istina – da su dokumenta o Jasenovcu skrivena i da je Tito bio uvjeren da Ranković to nikako ne bi mogao da sazna da nema paralelnu tajnu službu.

– O svemu tome saznao sam 1975, kad sam postavljen za ambasadora u Rimu, pošto me je obavijestio čovjek koji je od jugoslovenskog ambasadora u Vatikanu saznao da je Tito lično naredio uklanjanje svih papira koji direktno svjedoče o stradanju Srba u Jasenovcu. Takođe mi je pomenuo da o tome ništa ne smijem nikome da pričam – prisjetio se Jović.

Brionski plenum
U očito insceniranoj situaciji, koja bi navodno mogla da onesposobi i samog Tita, jer bez jedinstva u rukovodstvu ne bi mogao uspješno da vodi državu, on se obratio Predsjedništvu Srbije s optužbom da ga Ranković lično prisluškuje i ima namjeru da preuzme vlast.

– Prvog jula 1966. održana je sjednica CK SKJ na Brionima, takozvani Brionski plenum, na kojoj je Ranković optužen, smijenjen i izbačen iz partije. Tada je i proglašen krivim za djelo za koje bi mogao biti kažnjen najstrožom kaznom, ali ga je navodno humani Josip Broz abolirao i držao u doživotnom progonstvu i odvojenog od svijeta u vili na obali Jadranskog mora u Dubrovniku. Zvanično obrazloženje bilo je da je prisluškivao Tita, u šta gotovo niko nije povjerovao – podsjeća Jović.

Šta se pouzdano zna
Aleksandar Ranković je zaista smijenjen na Brionskom plenumu 1966. godine. Optužen je za zloupotrebu bezbjednosnog aparata i prisluškivanje državnog i partijskog vrha. Njegov pad označio je kraj centralizovanog sistema državne bezbjednosti i početak dalekosežnih ustavnih i političkih promjena u Jugoslaviji.

Međutim, ne postoje relevantni arhivski dokazi o tome da je kompletna ili ključna dokumentacija o Jasenovcu ikada tajno prebačena u Vatikan, niti da je to bio stvarni povod za obračun Tita i Rankovića.

Šta je istina i toliko decenija kasnije nije utvrđeno, ali Jasenovac ostaje mjesto na kojem se istorija, politika i sjećanje i dalje prepliću, ostavljajući otvorena pitanja koja ni vrijeme nije zatvorilo, kao i brojne žrtve koje nisu doživjele satisfakcije pravde.

(KURIR)

Tagovi