Pitanje koje ovih dana kruži političkim kuloarima postaje sve glasnije: da li premijer Milojko Spajić samo blefira prizivajući podršku DPS-a, ili je iza zatvorenih vrata već postignut dogovor koji bi otvorio put izbacivanju političkih predstavnika srpskog i albanskog naroda iz Vlade? Četvrtak bi mogao dati konačan odgovor.

Prema informacijama koje kolaju unutar vladajuće većine, Spajić se nalazi pred jasnim izborom. Jedna opcija vodi ka otvorenom sukobu sa koalicionim partnerima koji su ga doveli na vlast, uz oslanjanje na prećutnu ili direktnu podršku DPS-a. Druga podrazumijeva dijalog sa tim istim partnerima, prihvatanje političke realnosti i povratak osnovama na kojima je ova Vlada formirana.

Priča o DPS-u kao rezervnoj većini sve češće se koristi kao politička poluga. Međutim, ostaje dilema da li je riječ o praznoj pušci – pokušaju disciplinovanja koalicionih partnera prijetnjom povratka stare strukture – ili o ozbiljnoj, unaprijed pripremljenoj operaciji. Ako je dogovor sa DPS-om zaista postignut, onda više nije riječ o taktici, već o strateškom zaokretu koji bi poništio izbornu volju građana iz 2020. i kasnijih izbora.

Posebno je osjetljivo to što bi se, prema tim scenarijima, na udaru mogli naći upravo predstavnici srpskog i albanskog naroda – oni bez kojih ne bi bilo ni parlamentarne većine ni Spajićeve Vlade. Takav potez ne bi bio samo politički rizičan, već bi otvorio pitanje elementarne dosljednosti: da li je premijer spreman da vlast gradi sa onima koje je javno predstavljao kao simbol prošlosti, samo da bi eliminisao „neposlušne“ partnere iz sadašnjosti.

Zato je četvrtak više od još jedne sjednice Vlade. To je dan političkog razjašnjenja. Ili će Spajić jasno odbiti zahtjeve koalicionih partnera, okrenuti se DPS-u i formalizovati novi savez, ili će otvoriti dijalog sa onima koji su mu dali legitimitet i pokazati da Vlada još počiva na izbornoj volji, a ne na zakulisnim aranžmanima.

Sve ostalo biće samo potvrda da se iza kulisa već odlučilo – i da prijetnje nijesu bile prazne.

Tagovi