Predsjednik Demokratske partije socijalista Danijel Živković praktično je potvrdio ono na šta se mjesecima ukazivalo – da DPS u Budvi nije glasao za budžet zbog principa, već zbog očuvanja vlasti i političkih fotelja. Iako pokušava da odluku upakuje u priču o „širem interesu“ i navodnoj brizi za političku stabilnost, suština je jednostavna: DPS je pristao na ono što je godinama predstavljao kao neprihvatljivo, samo da ne bi izgubio vlast.
Živković otvoreno priznaje da DPS nije saglasan sa izdašnom donacijom Srpskoj pravoslavnoj crkvi, te da smatra kako lokalna samouprava ne treba da finansira vjerske zajednice. Ipak, uprkos tom stavu, DPS je digao ruku za budžet koji predviđa milion eura za SPC. Time je jasno pokazano da ideologija i političke parole vrijede samo dok ne ugrožavaju pozicije u vlasti.
Još je indikativnije što Živković kao ključni razlog podrške budžetu navodi strah od rušenja partnerstva u Budvi. Drugim riječima, DPS je procijenio da je zadržavanje vlasti važnije od svega onoga što je ta partija godinama tvrdila – od navodne borbe protiv „klerikalizacije“, do priče o sekularnoj državi i principima na kojima, kako su tvrdili, insistiraju bez kompromisa.
Ovakvo priznanje ogoljava suštinu politike DPS-a: principi su fleksibilni, ideologija je potrošna, a sve je podređeno opstanku na vlasti. Kada su u opoziciji, SPC je problem. Kada vlast u Budvi zavisi od jednog glasa – milion eura za SPC postaje prihvatljiva cijena.
Posebno je ironično to što Živković pokušava da odluku opravda „rezistentnošću prema uticaju Beograda“, dok istovremeno DPS bez ikakvih problema pravi ustupke koje je decenijama proglašavao nedopustivim. Time se još jednom pokazuje da DPS nema problem sa SPC, već sa gubitkom kontrole.
Budvanski slučaj je samo ogledalo šire slike: DPS je spreman da pogazi sopstvenu retoriku, da promijeni stavove i da se odrekne ideologije – ali ne i vlasti. Fotelje su ostale svetinja, a principi roba za jednokratnu upotrebu.
Upravo zato Živkovićevo „objašnjenje“ ne djeluje kao odbrana političke dosljednosti, već kao javno priznanje da je DPS u Budvi izabrao vlast po svaku cijenu. I da je, po prvi put bez uvijanja, sam rekao ono što su građani odavno shvatili.

Miljova pudlica bi dala i gu….u za fotelje