Dogodine opet gospodari vaterpolo univerzuma

Srbija je olimpijski i evropski šampion, a u Budimpešti ćemo imati priliku da postanemo i svjetski, te još jednom objedimo najdragocjenije pehare.

Fudbal je globalan sport i svi smo, ili gotovo svi, slabi na njega. Zaraženi smo. Prirastao nam je k srcu, nema stvari koja izaziva takvu emociju među ljudima. Mi u Srbiji smo osjetljivi i na košarku, vraća nas u period sankcija, i iako postoje ti Amerikanci, vjerujemo da igramo najbolje na svijetu. Ali postoji jedan sport u kome smo zaista bez premca u ovom milenijumu – vaterpolo.

Nemamo more, nemamo ni adekvatne uslove, voda na bazenima zna da bude hladna, a dobar dio srpskog naroda ne zna ni da pliva. Ipak, vaterpolo u ovom veku niko ne igra kao Srbi.

Jednom ti se nešto desi, a kada se to ponovi – nije slučajnost. Srbija je tri puta bila domaćin Evropskog prvenstva u vaterpolu i tri puta je osvojila zlato. Tri puta zaredom je i olimpijski šampion. Toj zlatnoj niti nema kraja; čekaće se i Los Anđeles 2028. godine.

A do tada? Da uradimo ono što već jesmo, što nije bilo tako davno – da budemo opet gospodari vaterpolo univerzuma.

Bila je to Srbija prije jedne decenije, pa i manje od toga. Ona generacija sa Andrijom Prlainovićem, Filipom Filipovićem, Duškom Pijetlovićem, Milanom Aleksićem, Stefanom Mitrovićem, Živkom Gocićem, Slobodanom Nikićem, ali i momcima koji su i sada tu, poput Dušana Mandića, Nikole Jakšića, Miloša Ćuka i Save Ranđelovića, držala je zemaljsku kuglu na dlanu. U tom trenutku za srpske vaterpoliste ona je bila kap – stajala im je u šaku.

Olimpijski, svjetski i evropski šampioni! Možemo to opet. Dogodine. Neko ne vjeruje? Jeste li, zaista, spremni da stavite ruku u vatru da se to neće dogoditi?

Mesto je baš ono na kome je sve počelo da se krnji – Budimpešta. Samo što se sve neće odigrati na Margit Sigetu; nije plan da Mađarska bude domaćin u svom hramu vaterpola, nego kao Srbija u protekle dvije sedmice i jače – u zatvorenom. Verovatno u MVM domu.

Srpski vaterpolisti će idućeg ljeta juriti het-trik. Olimpijski su i evropski prvaci, nedostaje im svjetska titula. Otkad nastupamo samostalno, pod ovim imenom, imamo dvije planetarne krune: prva je osvojena u Rimu 2009. godine, posle čuvenih peteraca protiv Španije, a druga 2015. godine, kada je deklasirana Hrvatska u Kazanju.

Upravo od polufinala protiv Hrvatske na Margit Sigetu vladavina Srbije je počela da slabi. Te 2017. smo osvojili bronzu, više nismo bili vladari u svim velikim takmičenjima. Godinu kasnije smo bili evropski prvaci u Barseloni, a od tada do danas smo se načekali da budemo najbolji na kontinentu.

Jedino su Olimpijske igre bile mjesto gdje je Srbija držala konstantu.

Stvari se vraćaju na staro. Olimpijska i evropska kruna sada su u Beogradu, a kroz godinu dana Srbija će krenuti u poteru za svjetskom titulom i novim objedinjavanjem najdragocjenijih pehara u vaterpolo univerzumu.

(Mozzart Sport)