Prema informacijama do kojih je došla Borba iz više nezavisnih političkih i diplomatskih izvora, premijer Milojko Spajić dobio je neformalno „zeleno svjetlo“ iz pojedinih zapadnih centara moći da krene u rekonstrukciju Vlade Crne Gore. Suština tog plana nije efikasniji rad izvršne vlasti, već političko prekomponovanje koje bi rezultiralo izbacivanjem političkih predstavnika srpskog naroda iz Vlade, uz istovremeno slabljenje svih aktera koji nijesu u potpunosti uklopljeni u novu geopolitičku šemu.

U istim krugovima se, kako saznajemo, sve otvorenije govori o tenzijama između Brisela i Vašingtona, gdje Evropska unija nastoji da u državama kandidatima ima vlade pod isključivom kontrolom svojih struktura, bez snažnih veza sa američkim političkim i bezbjednosnim centrima. U tom kontekstu, Crna Gora se ponovo tretira kao poligon, a ne kao suverena država.

Plan koji se priprema podrazumijeva rekonstrukciju Vlade uz manjinsku, ali presudnu podršku DPS-a. Time bi se DPS, bez izbora i bez političke odgovornosti, vratio u poziciju odlučujućeg faktora vlasti, dok bi se istovremeno eliminisali oni koji predstavljaju autentičnu političku volju birača sa izbora 2020. godine. U praksi, to bi značilo poništavanje izborne volje i povratak na model vlasti koji se formira u kabinetima i ambasadama, a ne na biralištima.

Posebno zabrinjava činjenica da se afera Botun planski koristi kao ključni instrument za ovaj politički obračun. Prema informacijama Borbe, kolektor u Botunu treba da posluži kao izgovor da se srpski predstavnici u Vladi proglase krivcima za nestabilnost, iako je riječ o projektu koji traje više od 20 godina i koji je započet, planiran i gurán u vrijeme DPS-a. Protesti mještana Botuna nijesu novi, niti su nastali dolaskom sadašnjih političkih aktera u vlast, ali se ta činjenica svjesno prećutkuje.

Kroz pažljivo konstruisan narativ, odgovornost se prebacuje na one koji su trenutno politički najpogodniji za odstranjivanje. Svako neslaganje, svaka blokada ili protest, pokušava se predstaviti kao „rušenje države“, kako bi se stvorila atmosfera u kojoj će izbacivanje srpskih ministara iz Vlade biti predstavljeno kao nužan potez „u interesu stabilnosti“.

Na meti ovog plana, kako saznaje Borba, nalazi se i potpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj. Iako dolazi iz albanskog političkog korpusa, Đeljošaj se, prema procjenama određenih međunarodnih aktera, ne uklapa u novu matricu kontrole, jer ne važi za političara koji je u potpunosti predvidiv i bezrezervno lojalan novim centrima odlučivanja. To potvrđuje da kriterijum nije nacionalni, već političko-geopolitički: ostaju samo oni koji su apsolutno poslušni.

Posebno otvoreno pitanje ostaje da li Milojko Spajić uopšte kontroliše sopstveni poslanički klub. Unutar Pokreta Evropa sad već duže vrijeme postoje ozbiljna neslaganja, a dio poslanika nije spreman da prihvati ulogu tehničkog servisa za realizaciju tuđih interesa, po cijenu političkog samoubistva stranke.

Ako se ovaj scenario realizuje, Crna Gora ulazi u novu fazu političke nestabilnosti. Rekonstrukcija Vlade, formalno predstavljena kao tehničko pitanje, u suštini bi bila politička čistka i pokušaj definitivnog uklanjanja onih koji nijesu spremni da ćute i potpisuju sve što im se stavi na sto.

U tom slučaju, Botun neće biti simbol ekološkog ili infrastrukturnog problema, već dokaz da se u Crnoj Gori odgovornost više ne traži tamo gdje zaista pripada, već tamo gdje je politički najkorisnije. A to je put koji ovu državu vodi daleko od demokratije, a vrlo blizu starim, dobro poznatim obrascima vlasti.

Tagovi