Srpsko nacionalno vijeće: Sekretarijat blokira izmještanje spomenika vojvodi Mirku – rok od 30 dana da prestanu sa opstrukcijom

Sekretarijat za kulturu Glavnog grad u rekodnom roku odgovorio je obavještenjem na Zahtjev i Predlog programa za izmještanje spomen-obilježja Velikom vojvodi Mirku Petroviću sa centralnog trga u Podgorici čime je pokazao zavidnu ažurnost u namjeri da se sporna pitanja riješe u najkraćem mogućem roku.

Jedini nedostatak odgovornih činovnika Sekretarijata za kulturu je što nijesu pažljivo i do kraja pročitali predstavku Srpskog nacionalnog savjeta iz koje se jasno može zaključiti da u predmetnom obavještenju govori o inicijativi, kao i uslovima i pitanjima za njeno podnošenje, šta je propisano Statutom Glavnog grada.

Kako Građanska inicijativa predstavlja oblik učešća dva ili više lica, o čemu u predmetu nije riječ, već je u pitanju razlika koja je više nego evidentna. Građanska inicijativa predviđena Statutom Glavnog grada, predstavlja pravo građana da predlaže razmatranje određenih pitanja, ne proizvodi neposrednu obavezu da se nešto učini ili ne učini, te postupajući organ istu može razmotriti, pokrenuti postupak, ali u svakom slučaju dati obrazloženo mišljenje odnosno obavještenje.

Sa druge strane, Zahtjev za izmještanje spomen-obilježja Crne Gore, podnijet od strane Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore, predstavlja upravnu stvar u smislu čl. 38 Zakona o spomen-obilježjima, kojim je propisano da se na postupak izmještanja spomen-obilježja primjenjuje isti postupak kao i na podizanje, dok je zakonom određeno da zahtjeve ove prirode mogu podnositi i pravna lica. Danom podnošenja Zahtjeva, u smislu odredbi Zakona o upravnom postupku Crne Gore, pokrenut je formalni upravni postupak.

Pokrenuti upravni postupak u ovom predmetu, neophodno je završiti donošenjem rješenja kojim se isti usvaja ili odbija,sa poukom o pravnom lijeku, što dalje podliježe žalbi ili vođenju drugih postupaka.

Prije odlučivanja o Zahtjevu neophodno je pribaviti mišljenje Ministarstva za urbanizam i prostorno planiranje (kako bi se dao predlog potencijalne lokacije za izmještanje spomenika), dok se prilikom usvjanja Programa o izmještanju mora postajati mišljenje Ministarstva za medije i kulturu.

U prilog istaknutom, treba navesti i sudsku praksu domaćih sudova, koja se analogno može primijeniti i na postupak izmještanja spomen-obilježja, uzimajući u obzir Zakon o spomen-obilježjima Crne Gore, kojim je propisano da se izmještanje spomen-obilježja, kao i uklanjanje, vrši po postupku za podizanje istog.

Ne sporovodeći postupak u skladu sa zakonom, Sekretarijat za kulturu se poziva na pretpostavljene finansijske izdatke potencijalnog izmještanja spomenika, navodeći to kao jedan od razloga za neosnovanost Zahtjeva, što čini bitnu povredu pravila upravnog postupka.

Naime, Sekretarijat za kulturu nije ovlašćen da samostalno ocjenjuje budžetske mogućnosti niti da osnovu pretpostavljenih finansijskih razloga isključi postupanje po zakonu odnosno sporovođenje zakonom utvrđenog postupka. Na ovaj način, prejudiciran je ishod postupka i to bez njegovog sprovođenja. Treba napomenuti, da finansijski razlozi u ovom smislu, bilo da je riječ o paušalnoj procjeni ili procjeni na osnovu stručnih analiza (koje su ovom slučaju svakako potrebne), ne mogu biti osnovan razlog za odbijanje.

Potrebno je osvrnuti se i na pozivanje Sekretarijata za kulturu na odredbe čl. 35 Zakona o spomen-obilježjima Crne Gore, gdje navodi da se spomen-obilježje može izmjestiti na odgovarajuću lokaciju, u slučaju promjene namjene prostora , u skladu sa prostornim ili urbanističkim planom. Ovakvo tumačenje odredaba Zakona o spomen- obilježjima Crne Gore je pravno neodrživo. Norma je inkluzivna, odnosi se na jedan poseban vid izmještanja, ali nije i isključiva. S tim u vezi, zakon daje mogućnost za podnošenje predmetnog zahtjeva i iz drugih opravdanih razloga (javni interes, kulturni kontekst i sl.), posebno uzimajući u obzir okolnosti navedene u Zakonu o spomen-obilježjima.

Na kraju, na osnovu navedenog, posebno treba istaći da je Sekretarijat za kulturu, ranijim Podneskom, naveo da se na izmještanje spomen-objekta primjenjuje isti postupak, kao i za njegovo podizanje.

Dostavljanjem Obavještenja ove vrste Sekretarijat za kulturu, te postupajući na opisani način, povrijedio je osnovno načelo upravnog postupka – načelo zakonitosti.

Sve navedeno pokazuje da su službe Sekretarijata za kulturu Glavnog grada ažurne na donošenju neobaveznih objašnjenja, a spore u pronalaženju zakonitih procedura.

S tim u vezi, advokat Srpskog nacionalnog savjeta, mr Neda Vuksanović, pozvala je Sekretarijat za kulturu Glavnog grada da u roku od 30 dana, koji teče od momenta podnošenja predmetnog Zahtjeva, postupi u skladu sa pozitivnim propisima domaćeg zakonodavstva.