Pokret Evropa sad sve manje liči na političku snagu koja je došla da mijenja sistem, a sve više na projekat koji preuzima i projekte DPS-a i njihov mentalni sklop. Ne samo infrastrukturu, ne samo kadrove, nego i narativ straha, paranoje i vječitog traženja „unutrašnjeg neprijatelja“.

Umjesto da pogledaju istini u oči i priznaju da su naslijedili – i nastavili – sporne projekte bivšeg režima, oni biraju lakši put: svuda vide zavjeru Beograda i Aleksandra Vučića. Ako se građani bune – to je „srpski uticaj“. Ako se mještani organizuju – to je „hibridni rat“. Ako neko kaže „ne“ – to je „zavjera“.

A stvarnost je mnogo jednostavnija i zato mnogo opasnija po njih.

Dok Hrvatska mjesecima otvoreno ponižava Crnu Goru – od broda Jadran, preko Morinja, do imovine, simbola i ucjena – Evropa sad ćuti. Nema teorija zavjere, nema „stranog uticaja“, nema dramatičnih saopštenja. Tamo gdje stvarni pritisak postoji, oni gledaju u pod. Tamo gdje im je lakše, izmišljaju neprijatelja.

Najbolji primjer te političke hipokrizije je Botun.

Priča o kolektoru nije počela juče, nije počela sa ovom Vladom, nije počela sa Milojkom Spajićem, a sigurno nije počela sa Aleksandrom Vučićem. Taj projekat je star više od 20 godina. Mještani se od prvog dana bune. Bune se protiv lokacije, protiv netransparentnosti, protiv nametanja odluka bez dijaloga. I to su radili u vrijeme kada Vučić nije bio vlast ni u Srbiji, ni politički faktor u Crnoj Gori.

Ali Evropa sad, umjesto da prizna da je nastavila DPS-ove puteve, DPS-ove greške i DPS-ove metode, bira da radi ono što je DPS radio decenijama:
– da ne priznaje sopstvenu odgovornost
– da ne čuje građane
– da umjesto rješenja traži „izdajnike“

Kada nema argumenata – traži se zavjera.
Kada nema odgovora – izmišlja se Beograd.
Kada nema hrabrosti da se prekine sa DPS-om – preuzme se njihov narativ.

Problem Evrope sad nije u tome što ih „ruše drugi“. Problem je što sami preuzimaju obrasce vlasti protiv kojih su navodno došli. A vlast koja u svakom protestu vidi neprijatelja, a u svakom nezadovoljnom građaninu „zavjerenika“, ne razlikuje se suštinski od one koju je zamijenila.

Crna Gora nema problem sa zavjerama.
Ima problem sa lošim odlukama, naslijeđenim projektima i vlastima koje nemaju snage da priznaju grešku.

Sve ostalo je dimna zavjesa.

Tagovi