PRLJAVA IGRA BLOKADERA I NJIHOVIH MEDIJA: Kriminalizuju, dehumanizuju i brišu rezultate Vučića da bi Srbiju gurnuli u haos

CILJ NIJE ISTINA, VEĆ DESTABILIZACIJA DRŽAVE

U posljednjih nekoliko godina, a naročito u mjesecima intenziviranja protesta i blokada, postalo je jasno da blokaderski pokret i mediji koji mu služe kao megafon ne djeluju stihijski, već po precizno razrađenoj strategiji. Ta strategija počiva na tri čvrsta stuba, sva tri usmjerena ka jednoj meti – predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.

Kriminalizacija, dehumanizacija i sistematsko negiranje rezultata njegove politike predstavljaju osnovu svih napada blokadera. Riječ je o modelu koji nije originalan, već o već viđenom receptu iz političkih kuhinja u kojima se destabilizacija društava koristi kao sredstvo za ostvarivanje tuđih interesa.

MANTRA LAŽI

Prvi stub je kriminalizacija i zasniva se na konstantnom pokušaju da se čitava državna vlast, a prije svega predsjednik Vučić, predstavi kao oličenje korupcije, kriminala i zloupotreba. Radi jačeg efekta, često se targetira i njegova porodica, pa agresivni narativi redovno uključuju optužbe na račun njegovog brata i drugih članova porodice Vučić.

Bez sudskih presuda, bez ikakvih dokaza, a često i bez elementarne logike, u javni prostor plasiraju se teške optužbe koje se ponavljaju do iznemoglosti. Cilj nije istina, već stvaranje utiska. Kada se neka laž ponovi dovoljno puta, ona u dijelu javnosti počinje da se doživljava kao činjenica. Tako se stvara ambijent u kojem se unaprijed delegitimiše svaka institucija države i svaka odluka vlasti.

DEHUMANIZACIJA KAO METOD

Drugi stub je dehumanizacija, metod koji ide korak dalje. Vučić i ljudi koji ga podržavaju više se ne predstavljaju kao politički protivnici, već kao neprijatelji koje treba ukloniti. Retorika se svodi na uvrede, etikete i lične napade, čime se briše granica između političke kritike i otvorene mržnje.

Kada se neko uporno predstavlja kao „diktator“, „izdajnik“ ili „monstrum“, svaka vrsta napada pokušava se unaprijed opravdati kao borba za navodno viši cilj. Na taj način truje se javni diskurs i društvo se gura u opasnu zonu radikalizacije.

NEGIRANJE REZULTATA

Treći stub blokaderske strategije jeste sistematsko negiranje rezultata, što je ujedno i njen najvažniji oslonac. Bez obzira na činjenice, statistiku i opipljive pokazatelje, blokaderski mediji uporno tvrde da se u Srbiji ništa nije uradilo.

Ignorišu se kilometri izgrađenih autoputeva, rast plata i penzija, dolazak velikih investitora i jačanje međunarodne pozicije Srbije. Sve se svodi na mantru da je stanje „nikad gore“, jer se samo tako može opravdati teza da vlast nema legitimitet. Ako se građanima oduzme osjećaj da se njihov život objektivno poboljšava, lakše ih je gurnuti u revolt.

STRANI CENTRI MOĆI

Kada se ova tri stuba povežu, dobija se opasan mehanizam. Kriminalizacijom se ruši povjerenje u institucije, dehumanizacijom se legitimiše agresija, a negiranjem rezultata briše se volja građana iskazana na izborima. Upravo tu dolazimo do ključne tačke – ideje instaliranja vlasti bez izbora.

Ako su izbori „namješteni“, institucije „kriminalne“, a rezultati „izmišljeni“, otvara se prostor za vaninstitucionalne pritiske i pokušaje nasilnog preuzimanja vlasti. Nije teško prepoznati kome takav scenario odgovara.

Destabilizovana Srbija, duboko podijeljeno društvo i slaba vlast predstavljaju idealan teren za djelovanje pojedinih stranih centara moći kojima ne odgovara samostalna i stabilna država sa sopstvenom politikom. Pod parolama demokratije i ljudskih prava pokušava se proizvesti haos, jer se u mutnoj vodi najlakše lovi.

Zato je važno jasno imenovati ovu strategiju i razotkriti njene ciljeve. Ne radi se o borbi za bolju Srbiju, već o pokušaju da se volja većine obesmisli, a država gurne u permanentnu krizu. Građani Srbije su više puta pokazali da žele stabilnost, razvoj i mir, a ne eksperimente i vlast instaliranu bez izbora. Zbog toga sve manipulacije blokadera i njihovih medija, ma koliko glasne bile, na kraju ostaju samo – pokušaj.

(Kurir.rs)