Skriveni sadržaji više nisu prihvatljivi, jer otežavaju testiranje i mogu predstavljati bezbjednosni propust. U ranijim verzijama Windowsa korisnici su mogli da pronađu razna skrivena iznenađenja, takozvani „easter egg“ – od tajnih ekrana i poruka do imena programera. Ipak, Microsoft je s vremenom odlučio da u potpunosti odustane od ove prakse, a razlozi su prije svega vezani za bezbjednost i pouzdanost softvera.
Kako navodi Microsoft, ključna promjena dogodila se početkom 2000-ih, kada je kompanija uvela inicijativu Trustworthy Computing, čiji je cilj da se bezbjednost, privatnost i stabilnost sistema postave kao apsolutni prioritet. Skriveni dijelovi koda, čak i kada su bezopasni i zabavni, smatraju se potencijalnim rizikom jer nisu u potpunosti dokumentovani niti se lako provjeravaju. Dodatni problem predstavljaju i zahtjevi velikih poslovnih i državnih korisnika, koji insistiraju na softveru bez „tajnih“ funkcija. Svaki dio koda mora biti poznat, testiran i u skladu sa strogim bezbjednosnim standardima i sertifikatima, što za „easter egg“ ostavlja malo prostora.
Microsoft danas koristi strogi Security Development Lifecycle (SDL) proces razvoja, koji podrazumijeva detaljnu provjeru svakog elementa operativnog sistema. U takvom okruženju, skriveni sadržaji više nisu prihvatljivi, jer otežavaju testiranje i mogu predstavljati bezbjednosni propust.
Iako su mnogi korisnici nostalgični za vremenima kada su Windows verzije skrivale mala iznenađenja, iz Microsofta poručuju da je današnji Windows znatno bezbjedniji i pouzdaniji upravo zahvaljujući ovakvom pristupu. Zabavni eksperimenti i dalje postoje, ali su uglavnom ograničeni na test programe, igre ili posebne aplikacije, a ne na stabilne verzije operativnog sistema.
(B92)
