Piše: Bojan Panaotović
Zamislite da ste profesor na univerzitetu „Džons Hopkins“, da se zovete Siniša Vuković i da javno izjavite – bez ikakvih posljedica – kako Crna Gora treba da bude mudra i da poštuje teritorijalni integritet i celovitost Danske, ali da istovremeno podržavate kasapljenje Srbije i negirate njen teritorijalni integritet.
Takvi stavovi možda su „razumljivi“ ukoliko dolaze od političara koji svjesno djeluje protiv države koju smatra neprijateljem, ili od pripadnika neke razbojničke družine koja učestvuje u otimanju teritorije – kao što je NATO pokušao da Srbiji otme Kosovo i Metohiju. Ali kada takvu tezu zastupa univerzitetski profesor, onda više ne govorimo o politici, već o potpunom krahu morala, logike i prava.
AKO JE TO PRAVO – ZAŠTO GA SVET NE PRIZNAJE?
Ako je, prema profesoru Vukoviću, takozvano Kosovo* legitiman, „bogougodan“ i pravno logičan čin, postavlja se jednostavno pitanje: zašto onda više od 60 odsto članica Ujedinjenih nacija ne priznaje Kosovo*? Zašto ga ne priznaje pet država članica Evropske unije? Zašto Kosovo* ne može da uđe u UN, UNESKO, Interpol, NATO ili EU?
Odgovor je jasan – zato što je riječ o antipravnom činu, o grubom kršenju obavezujuće Rezolucije 1244 Savjeta bezbjednosti UN i o flagrantnom nepoštovanju principa teritorijalnog integriteta i celovitosti Srbije.
SELEKTIVNO PRAVO JE – NEPRAVO
Može li se moralno i intelektualno pasti niže od toga da ste profesor i intelektualac, a da propagirate ideju da teritorijalna celovitost važi za jedne države, a za druge ne važi? Da za Dansku mora da važi, a za Srbiju ne mora?
Takav stav nije akademski, nije pravni i nije civilizacijski. To je čista propaganda dvostrukih aršina.
USTAV, PRAVO I ISTORIJSKE ČINJENICE
Vrijedi podsjetiti profesora Vukovića da je prema Ustavu SFRJ iz 1974. godine – posljednjem donesenom prije raspada zemlje – pravo na samoopredjeljenje imale republike, a ne pokrajine. Kosovo i Metohija su, čak i prema tom ustavu, izričito definisani kao pokrajina u sastavu Srbije.
Kada je riječ o narodima i njihovom pravu na samoopredjeljenje, svi ustavi SFRJ Albance su tretirali kao narodnost, a ne kao konstitutivan narod. Istovremeno, niko nikada nije pitao Srbe kao narod da li žele da ostanu u Jugoslaviji ili da nastave život u Tuđmanovoj novoj NDH.
ILI PRAVO VAŽI ZA SVE – ILI NE VAŽI NI ZA KOGA
Postoji li neko novo međunarodno pravo koje važi samo za „odabrane“, a za druge ne važi? Pravo u kojem su neki jednakiji od drugih? Ako je tako, onda više nijesmo u domenu prava, već u Orvelovoj „Životinjskoj farmi“ i „1984“.
Međunarodno pravo ili važi za sve – ili to nije pravo.
Kosovo i Metohija su sastavni dio Srbije. Svako ko to ne priznaje, duva u vatru razbojništva, otimačine, hipokrizije i dvostrukih standarda, te otvoreno nagovara Crnu Goru da najbližem susjedu zabija nož u leđa – sve dublje.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Profesor Vukovic je proizvod mediokritetskog morala SKJ i DPS a. Ustvari propagator nemorala i slugeranja svjetskim siledzijama i napasnicima. Bice interesantno vidjeti kako ce se izmigoljiti nasi namjestenici Jakov i Milojko iz sosa u koji su se sami uvalili, nazalost i nas sve.