Legitimitet NVO ne proizilazi iz podrške građana, već iz dugogodišnje bliskosti sa međunarodnim donatorima i institucijama EU, kaže sagovornik Kurira.
Dok se građani Srbije pitaju zašto evropski put zemlje godinama stoji u mjestu, iza zavjese se vode ozbiljni razgovori o ključnim državnim pitanjima, poput izbora članova Savjeta REM, a za pregovaračkim stolom, prema saznanjima iz izvora bliskih pregovorima, sjede predstavnici Građanskih inicijativa i Nacionalnog konventa o EU.
Sagovornici Kurira tvrde da se u pojedinim momentima sticao utisak da su upravo ove NVO tretirane kao ravnopravni politički akteri, iako za to, formalno gledano, nemaju nikakav demokratski mandat.
Niko ih nikada nije izabrao, niko ih nije delegirao, ali se ponašaju kao da govore u ime cijelog civilnog društva – kaže sagovornik Kurira lista upoznat sa sastancima i njihovim sadržajem.
Za ovu vrstu aktivnosti ne postoji zakon koji im daje mandat, odluka parlamenta, javni konkurs države, niti jasno definisani kriterijumi reprezentativnosti. Pa ipak, predstavnici Građanskih inicijativa i Nacionalnog konventa uvijek su za pregovaračkim stolom.
Prema tvrdnjama više sagovornika, njihov legitimitet ne proizilazi iz podrške građana, već iz dugogodišnje bliskosti sa međunarodnim donatorima i institucijama EU, kao i iz činjenice da su „uvijek dostupni“ za pregovore. Kako navode naši izvori bliski institucijama, ove organizacije su „legitimne“ zato što ih EU prepoznaje kao sagovornike, a ne zato što zaista predstavljaju pluralizam civilnog društva Srbije. Zli jezici čak tvrde da je riječ o zatvorenom krugu istih NVO koje godinama rotiraju uloge, projekte i donacije, dok se novi akteri teško probijaju.
Odgovor Nacionalnog konventa
Na pitanja o broju organizacija koje je Nacionalni konvent zastupao u razgovorima sa rukovodstvom Skupštine Srbije i delegacijom OEBS, procesu izbora, postojanju pisanog mandata ili platforme za zastupanje, konkretnim ciljevima zastupanja u vezi sa procesom izbora članova Savjeta REM, te postojanju evaluacije o rezultatima aktivnosti Nacionalnog konventa koje smo uputili toj organizaciji, dobili smo sledeći odgovor koji u cijelosti prenosimo:
Aktivnosti koje je Nacionalni konvent sprovodio u vezi sa praćenjem izbora za Savjet REM, u koordinaciji sa Delegacijom Evropske unije u Srbiji, proizilaze isključivo iz njegove uloge praćenja sprovođenja Reformske agende, u kojoj je izbor Savjeta REM jedna od preuzetih obaveza Republike Srbije. Shodno zakonskim kriterijumima, Konvent nije mogao biti predlagač niti zastupnik predlagača i kandidata ni u jednoj oblasti iz kojih su se birali kandidati za Savjet REM. U ovom svojstvu, Nacionalni konvent učestvuje i kao treći, ravnopravni član Odbora za praćenje Instrumenta za reforme i rast, zajedničkog mehanizma Evropske unije i Vlade Srbije koji prati ispunjenje obaveza iz Reformske agende – navodi se u odgovoru Konventa.
To je legitimitet odozgo, a ne odozdo – kaže jedan od naših sagovornika, ukazujući da je to suštinski problem u ovom procesu.
Posebnu pažnju izaziva i pitanje novca. Građanske inicijative i Nacionalni konvent godinama dobijaju znatna sredstva iz međunarodnih fondova, uz obrazloženje da rade na ubrzanju evropskih integracija i jačanju demokratije.
Međutim, prema riječima naših sagovornika iz državne administracije, pregovori sa EU stagniraju, reformski zakoni se razvlače usljed nepostojanja konsenzusa za njihovo ubrzano donošenje, dok ključni klasteri i dalje ostaju zatvoreni.
Ako su oni ključni čuvari evropskog puta Srbije, rezultati su u najmanju ruku mršavi – ukazuje naš izvor.
Dobro upućeni učesnici u pregovorima idu i korak dalje, pa se pitaju da li je stalna kriza zapravo poželjna, jer ona pojedinim najmoćnijim nevladinim organizacijama garantuje kontinuitet projekata i donacija.
Još jedno pitanje koje visi u vazduhu jeste kome ove NVO polažu račune. One ne odgovaraju građanima, ne polažu račune parlamentu, ne podnose javne izvještaje o tome koga zastupaju u pregovorima, a nemaju ni ograničene mandate, što je jedna od suštinskih karakteristika demokratije.
Njihova stvarna odgovornost, kako tvrde naši sagovornici, postoji samo prema donatorima, institucijama EU i sopstvenim upravljačkim telima. Građani Srbije, koji bi trebalo da budu krajnji korisnici evropskih integracija, u tom lancu odgovornosti ne postoje.
Sagovornici podsjećaju da je u Hrvatskoj uloga NVO u procesu pristupanja EU bila jasno ograničena i konsultativna, dok su političku odgovornost nosile izabrane institucije.
Kod nas se, izgleda, stvara paralelna struktura NVO koje nisu izabrane, ali imaju uticaj na proces donošenja ključnih političkih odluka – kaže naš izvor i dodaje da postojanje uticaja bez kontrole predstavlja opasan presedan i opasnost za demokratski proces.
Građani i javnost Srbije sve više postavljaju pitanje da li je naša zemlja dobila NVO elitu koja nesrazmjerno utiče na reformske prioritete, učestvuje u osjetljivim institucionalnim dogovorima, a da pritom niko ne može da ih smijeni, sankcioniše ili pozove na odgovornost.
Kako na kraju zaključuje jedan od naših sagovornika:
To više nije civilno društvo, to je uticaj bez ikakve odgovornosti!
