Ako do sada nekome nije bilo jasno, sada je, po ko zna koji put, ogoljeno pokazano čemu je Podgorica služila decenijama vladavine Demokratske partije socijalista. Glavni grad nije bio grad građana, već privatni poligon DPS-a i prostor za bahato upravljanje, sistemsko uništavanje i bezočno bogaćenje partijskih funkcionera. Podgorica je bila bankomat vlasti, a ne urbana cjelina sa planom, vizijom i odgovornošću.
Oni koji su se predstavljali kao „osvježenje“ vlasti očigledno nijesu na vrijeme shvatili u kakvom su stanju zatekli grad. Nisu razumjeli da je Podgorica decenijama betonirana bez reda, da su nasipi zatrpavani, odvodi presijecani, a prirodni tokovi vode nasilno preusmjeravani i to sve zarad interesa pojedinaca bliskih DPS-u. Ako nijesu shvatili ranije, sada su se na terenu, na licu mjesta, brutalno uvjerili u razmjere štete. Danima pokušavaju da saniraju posljedice onoga što je sistematski rađeno decenijama – i što se ne može popraviti preko noći.
A ko je odgovoran za tu štetu? Imena su dobro poznata: Miomiri Mugoše, Slavoljubi Stijepovići, brojni direktori gradskih preduzeća, sekretari lokalnih sekretarijata i ostali partijski kadrovi. Ljudi koji su Glavni grad pustošili dok su istovremeno punili vlastite džepove. Neki od njih su završili pred sudovima, neki se još uvijek nalaze na putu ka njima, a neki i dalje mirno uživaju u plodovima svoje vladavine. Koliko stanova, poslovnih prostora, parcela i luksuznih nekretnina posjeduju ni nakon smjene vlasti nije u potpunosti poznato.
Tužilaštvo na potezu
Kako se Podgorica parcelisala kao ratni plijen, kome su namještani poslovi, ko je i po čijem nalogu izdavao građevinske i druge dozvole, ko je zažmurio pred očiglednim kršenjem zakona – to bi moralo da utvrdi Tužilaštvo. Ukoliko, naravno, bude imalo volje i vremena da se time ozbiljno pozabavi.
Gradilo se stihijski i nasilno, bez plana i pameti. Poligoni su nicali kako je kome palo na pamet, putevi su pregrađivani, javne površine uzurpirane, kanali za odvod vode zatrpavani. Obećavani su bazeni, veliki infrastrukturni zahvati, kapitalni projekti koji su trebali da Podgoricu učine modernim gradom. Umjesto toga, građani su dobili privatne vile, vinograde, kafiće i restorane pojedinaca bliskih vlasti. Umjesto uređenih saobraćajnica – puteljke. Umjesto razvoja – minimum ulaganja i maksimum pljačke.
Ovo nijesu greške, ovo je model. Model vladanja DPS-a nad Podgoricom, čije posljedice danas svi plaćamo. I dok se šteta pokušava krpiti, jedno mora biti jasno bez pune političke i krivične odgovornosti onih koji su ovaj grad tretirali kao ličnu imovinu, Podgorica neće moći da se istinski oporavi.
