Ima li ikoga iz PES-a da se oglasi: Samo Miodrag Laković komentarisao inicijative DNP-a, ostali ćute kao zaliveni i čekaju organe partije?

Gotovo niko se iz Pokreta Evropa sad nije oglasio povodom inicijativa Demokratske narodne partije a gdje traže od Vlade Crne Gore da se izjasni po pitanju ustavnih promjena o srpskom jeziku, inicijative o dvojnom državljanstvu, normiranje trobojke kao narodne zastave a u krajnjem i da se pokrene sveobuhvatni dijalog o izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Botunu.

Po saznanjima Borbe, niko iz PES-a još nije donio odluku hoće li podržati pomenutu inicijativu DNP-a već čekaju da se organi partije oglase po istima. Ovo je svakako model djelovanja koji je prepoznat u javnosti da se ne komentarišu inicijative dok odluku ne donesu partijski organi.

Jedini koji se oglasio na mreži X jeste poslanik PES-a Miodrag Laković, poznat po stavovima da PES treba da počne „više da sarađuje sa opozicijom“ a koji je u posprdnom tonu rekao da zahtjevima samo nedostaje i povratak kapele na Lovćenu. Srpski narod u Crnoj Gori već neko vrijeme pokušava da se zakonskim putem izbori za svoja prava a opstrukcije dolaze iz redova bivšeg režima koji tvrde da bi to bio atak na Crnu Goru, s tim što se uvijek mora postaviti pitanje – da li su i Srbi građani Crne Gore i da li treba da se ispravi nepravda koja je tom dijelu naroda Crne Gore činjena tokom vladavine bivšeg režima?

Svakako, pitanje izgradnje postrojenja u Botunu danas je dovelo i do povratka identitetskih tema koje dobar dio aktuelne vladajuće većine želi da gura pod tepih zarad ulaska Crne Gore u Evropsku Uniju. Međutim, te podjele će svakako biti nastavljene čak i nakon ulaska u EU a Crna Gora će se kad tad morati suočiti sa ovim pitanjem. Stoga, zar se niko unutar tih političkih partija koje podržavaju dalju diskriminaciju srpskog jezika, zastave kao i koje ne podržavaju dvojna državljanstva nekada ne zapitaju – da li postoji makar jedan građanin Crne Gore koji smatra da je diskriminisan i da li oni kao predstavnici naroda mogu uraditi nešto po ovom pitanju?

Guranje stvari pod tepih svakako je bila jedna od odlika bivšeg režima koji nikada nisu željeli na pravi način da komuniciraju sa sopstvenim građanima i išli su „glavom kroz zid“ po pitanju rješavanja njima bitnih pitanja, dok su ona druga stavljali pod tepih. To je dovelo i do stvaranja raznih afera, poput Abu Dabi fonda, Limenke, Telekome, Ničije kuće, Koverte, a gdje je mnogo njih danas predmet rada i funkcionisanja SDT-a. Svi znamo kako je bivšem režimu prošlo ovakvo djelovanje te da su danas u opoziciji, dok je ipak dio bivšeg režima „preletio“ u novu vlast i danas uglavnom protažira njihove stavove, samo iz poslaničkih kluba vladajuće većine.

Stoga, ukoliko se nastavi, odnosno planira nastavljanje diskriminacije jednog dijela građana Crne Gore mora se postaviti pitanje – da li kao takvi treba da uđemo u Evropsku Uniju ili je politički korektno i obavezno pokrenuti sveobuhvatni dijalog po spornim pitanjima a koja će biti rješavana na pregovaračkim stolovima gdje bi učestvovali i vlast i opozicija? Dok god se makar i jedan čovjek osjeća diskrminisano u Crnoj Gori koja je sva podijeljena po šavovima, onda je potrebno dovesti do dijaloga kako bi se te podjele i prevazišle. U suprotnom – mrka kapa.