Odluka vladajuće većine da Crnu Goru u pregovorima sa Hrvatskom „oko svih otvorenih pitanja“ ubuduće predstavlja Dragan Krapović, umjesto dosadašnjeg ministra vanjskih poslova Ervina Ibrahimovića, predstavlja tiho, ali značajno priznanje da je dosadašnja politika prema Zagrebu bila pogrešna i štetna po crnogorske interese.

Iako iz Vlade nema zvaničnog obrazloženja zbog čega je Ibrahimović sklonjen iz pregovaračkog procesa, politička javnost već duže vrijeme ukazuje na njegov krajnje servilan odnos prema zvaničnom Zagrebu, a posebno prema hrvatskom ministru spoljnih poslova Gordanu Grliću Radmanu. Taj odnos nije bio zasnovan na principu reciprociteta i zaštite državnih interesa, već prije svega na potrebi ličnog i političkog dodvoravanja.

U praksi, to je značilo da Crna Gora nije dobijala gotovo ništa, dok su hrvatski zahtjevi tretirani kao prioritetni, često i bez ozbiljnog otpora ili jasne diplomatske strategije. Od pitanja imovine, granice, školskog broda „Jadran“, do otvorenih političkih i istorijskih tema, Ibrahimović se više ponašao kao tumač hrvatskih stavova nego kao ministar koji bi trebalo da štiti interese države koju predstavlja.

Posebno je indikativno to što je Ibrahimović gotovo u kontinuitetu birao ton i retoriku koji su odgovarali Zagrebu, čak i u situacijama kada je Hrvatska otvoreno blokirala ili uslovljavala Crnu Goru u evropskom procesu. Umjesto čvrstog i argumentovanog odgovora, crnogorska strana je nudila popustljivost, nadajući se, očigledno uzaludno, da će takav pristup rezultovati „dobrom voljom“ Hrvatske.

Imenovanje Dragana Krapovića za novog pregovarača može se tumačiti kao pokušaj korekcije tog kursa. Krapović važi za političara koji ima jasniji senzibilitet prema pitanjima državnog suvereniteta i manje sklonosti ka diplomatskom samoponižavanju. Međutim, ostaje otvoreno pitanje da li ova promjena dolazi prekasno i da li je riječ o suštinskom zaokretu ili samo o kozmetičkoj promjeni uloge.

U svakom slučaju, činjenica da je Ervin Ibrahimović marginalizovan u procesu koji je formalno spadao u njegov resor predstavlja priznanje da je Vlada konačno shvatila ono na šta je javnost upozoravala mjesecima – da se crnogorska vanjska politika prema Hrvatskoj vodila više u interesu Zagreba nego Podgorice.

Ako nova pregovaračka postavka ne donese jasnu, čvrstu i principijelnu zaštitu crnogorskih interesa, ova promjena će ostati samo još jedan primjer zakašnjele reakcije vlasti, bez stvarnih posljedica. Ali ako Krapović uspije da uspostavi ravnotežu i vrati dostojanstvo crnogorskoj pregovaračkoj poziciji, tada će biti jasno da je Ibrahimovićev diplomatski eksperiment konačno i definitivno završen.

Tagovi