NVO „velikani“ na zadatku: Kako se preko društvenih mreža priprema nova politička prevara

Na društvenim mrežama ovih dana ne dešava se ništa spontano. Krene li talas hvalospjeva, krene s razlogom. I kad se iznenada pojave isti narativi, isti citati, isti „nezavisni“ statusi i kolumne, jasno je da ne gledamo organsku pojavu – već unaprijed pripremljenu operaciju.

Počela je koordinisana akcija promocije pojedinih NVO „velikana“, ljudi koji se godinama predstavljaju kao moralni arbitri, borci za ljudska prava, čuvari demokratije i posljednja linija odbrane društva. I gle čuda – baš sada kreću kampanje lične glorifikacije, biografije koje se dijele, citati koji se prepisuju, fotografije koje se izbacuju u istom ritmu. Sve miriše na plan. I to ne na plan za jačanje civilnog društva, već na plan za ulazak u politiku.

Scenario je već viđen, i to više puta.

Prvo se godinama gradi imidž „nezavisnog borca“, finansiranog stranim fondovima, oslobođenog svake odgovornosti prema biračima. Zatim se, u pogodnom političkom trenutku, taj imidž pretvara u „prirodni poziv“ da se uđe u politiku – jer, zaboga, „građani traže“, „situacija zahtijeva“, „nema ko drugi“. A u stvari, sve je već spremno: mreža, novac, medijska podrška i unaprijed napisani program.

NVO bastaduri – jer to i jesu, ni civilni ni politički, već hibridi koji su godinama koristili etiketu nezavisnosti kao štit – sada se nude kao nova politička alternativa. Ljudi koji nikada nijesu prošli izborni test, koji nikada nijesu odgovarali za rezultate, koji nijesu morali da objasne ni uspjeh ni neuspjeh, sada se pripremaju da drže lekcije o vođenju države.

Posebno je indikativno što se ova operacija sprovodi u paketu: društvene mreže, „nezavisni“ portali, odabrani analitičari i aktivisti – svi govore istim jezikom i u isto vrijeme. To nije pluralizam. To je orkestracija.

A krajnji cilj je jasan: formiranje nove partije pod vođstvom „velikog borca za ljudska prava“, koji će se predstaviti kao iznad politike, a zapravo biti najčistiji politički projekat – bez baze, ali sa sponzorima; bez odgovornosti, ali sa ambicijom.

Borba upozorava: civilno društvo ne smije biti poligon za političku prevaru. NVO sektor nije zamišljen da proizvodi stranke po potrebi, niti da bude inkubator političkih lidera bez legitimiteta. Onaj ko želi u politiku – neka izađe otvoreno, neka se kandiduje, neka traži glasove i neka snosi posljedice.

Sve ostalo je maska. A maske, kao što znamo, padaju onda kada se najmanje nadaju.

Građani nijesu naivni. I prepoznaju kada se „borba za prava“ pretvara u borbu za fotelje.